NATO za dnevnu upotrebu
Kada je usvojen Program reformi otvorena je velika rasprava da li je BiH tim dokumentom krenula prema članstvu u NATO-u.
Kao i kada je riječ o mnogim pitanjima u ovoj državi, jednu stvar svi su tumačili različito. SNSD i njihovi partneri rekli su da je tim dokumentom onemogućeno pristupanje tom savezu, iz opozicije u Srpskoj galamili su da je riječ o izdaji i da će BiH postati članica NATO-a, dok su probošnjačke stranke potvrđivale da je BiH na evroatlantskom putu, ali su odbacili tvrdnju da je riječ o izdaji.
Dok se vodila rasprava na kojem je to putu BiH, ko je patriota, a ko izdajnik, malo ko se zapitao da li bi NATO jednu takvu državu, u kojoj se ne zna ni šta je potpisano, uopšte primio u svoje redove.. Bošnjaci u Sarajevu kao da namjerno žmire i zanemaruju činjenicu da BiH, ovakva kakva je, nije ni na kakvom putu, nego već godinama zjapi u ćorsokaku.
Jasno je i najprostijem posmatraču da političkog dogovora, konsenzusa i jedinstva kada je riječ o članstvu u ovom vojno-političkom savezu nikada neće biti. Rane koje je taj savez ostavio srpskom narodu su preduboke i, koliko god su Srbi spremni da oproste, nikada neće zaboraviti.
Ipak, i da zamislimo u nekom paralelnom univerzumu da to jedinstvo bude postignuto, koliko je uopšte realno da država koja i nema pravu vojsku postane ravnopravna jednoj vojnoj sili kakva je Amerika?
Zagovornici NATO puta, čini se svjesno, zanemaruju činjenicu da BiH ne ispunjava apsolutno nijedan uslov za članstvo u najjačem vojnom savezu.
Oružane snage, sa polovnim oružjem, starijim i od same države koju “brane”, kadrovskim i svim drugim problemima, teško mogu da stanovništvo BiH odbrane od grupe migranata, a kamoli da učestvuju u kompleksnim vojnim akcijama i mirovnim misijama.
Osim toga, BiH ima još nekoliko kočnica na tom putu. Prvi je umanjeni budžet za odbranu, što je veliki problem uzimajući u obzir činjenicu da je američki predsjednik Donald Tramp kritikovao i mnogo veće i jače države članice koje su umanjile budžete za odbranu, uz prijetnju ako ne počnu više novca izdvajati da će SAD izaći iz NATO-a.
Dalje, ovaj savez traži i druge uslove, a uzimajući u obzir nivo korupcije, bezbjednosne rizike i neozbiljnost sistema na državnom nivou, jasno je da bi taj put potrajao bar pola vijeka.
Kada se sve ovo uzme u obzir, jedino logično objašnjenje je da Šefik Džaferović svojim istupima sebe često predstavlja kao velikog evroatlantskog zagovornika, ne bi li za dnevne potrebe NATO iskoristio da prikrije svoju ružnu ratnu prošlost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
