NATO igre
NATO se vojno neće miješati u rat na prostorima Ukrajine. Jedna je ovo od poruka koja se posljednjih sedmica može čuti iz ove zapadne vojne alijanse. Druga poruka, jeste da oni nikoga neće prisiljavati da uđe u ovaj vojni savez. I treća, a ništa manje značajnija, jeste da se NATO zalaže za mir, bezbjednost, demokratiju i prosperitet.
Pokazalo se, međutim, da ništa od ovog izrečenog u praksi “ne pije vode”. Curi na sve strane. NATO se i te kako umiješao u sukob Ukrajine i Rusije. Bio je uostalom i glavni inicijator i okidač za početak ovog rata. Prvo su poslali svoje instrukture na istok, obećavajući naivnim Ukrajincima i kule i gradove. Kada se zakuvalo, distancirali su se, ali i nastavili da isporučuju ogromne količine istrošenog i otpisanog naoružanja ukrajinskoj vojsci i raznim paravojnim formacijama, poput “Azova”. Amerika je nedavno odobrila i novih 800 miliona dolara vojne “pomoći” Ukrajini, poručujući kako će rat u ovoj zemlji biti dugotrajan i težak. Otkud oni to znaju? Otkud njihovi instruktori i danas na “istočnom frontu” i šta tamo rade?
Sjeća li se još neko riječi nekadašnjeg generalnog sekretara NATO-a, Havijera Solane, koji je govoreći o civilnim žrtvama NATO agresije i bombardovanja Jugoslavije, iste, bez imalo pokajanja i stida, nazvao “kolateralnom štetom”. E upravo to se sada dešava i Ukrajincima.
Ni druga poruka nije iskrena. Širenjem neviđene rusofobije i straha od ruskog medvjeda, uz upozorenja kako bi ruska vojska ponovo mogla tenkovima doći do Varšave, Berlina, ili Helsinkija, te sve živo silovati, natjerali su Švedsku i Finsku da promjene svoj dosadašnji neutralni status. U strahu su veliki oči.
Slično se očekuje i od BiH, ali i Srbije te se stoga iz dana u dan pojačava “diplomatski” pritisak na Beograd, a pogotovo na Banjaluku. Šalju se novi mirovnjaci i emisari te govori kako su oni za evropsku i demokratsku BiH i Srbiju, bez ruskog uticaja. Prvi dio je priča za laku noć, a drugi realnost koja nas čeka. Moto je, ako niste sa nama, onda ste neprijatelj. Taj zadatak kako stvari stoje povjeren je Velikoj Britaniji, a ni sama Njemačka ne želi ostati po strani i izostavljena iz kreiranja neke nove istorije ovih prostora. Kako je to izgledalo u nekom prošlom vremenu? Ne ponovilo se.
I na kraju, ako su u NATO-u, ali i u Americi koja vuče sve lutkarske konce u ovoj pozorišnoj predstavi, toliki miroljupci i demokrate zašto u Evropi gomilaju toliko oružje. Zbog čega EU guraju u provaliju. Zašto Tajvanu prodaju rakete simboličnog imena “patriot” i tako direktno guraju prst Kini. Zašto sa Australijom i Britanijom prave nekakav novi vojni savez u Indokini? Zašto?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
