Natalitet
Poodavno su demografska pravila naložila da, ako se želi spriječiti pad nataliteta, svaka porodica treba da ima troje djece, po jedno za svakog roditelja i treće za državu, ali pod ovim svodom neba to se odavno ne praktikuje. Ni na jednoj strani nema težnje ni želje da se ta demografska načela ispoštuju.
Država se još kao nešto i upire, poput ucijenjenog djeteta obećava sve i svašta ne bi li nekako privoljela mlade bračne parove da povećaju brojno stanje nacije, ali izostanak konkretnih djela nadležnih dokaz je da je i njih praktično baš briga što polako, ali sigurno nestajemo.
Demografski alarmi u BiH već godinama svijetle u crvenom. Tamo gdje je do prije dvije, tri decenije sve vrvjelo od života, danas glavnu riječ vode korov, divlje rastinje i zvijeri. Na stotine sela je pusto, a mnogo bolje ne stoje ni male, nerazvijene opštine u kojima iskra života zasja samo u ljetnim mjesecima, kada dijaspora stigne u posjetu.
Čak i u gradskim učionicama osnovnih i srednjih škola klupe su sve praznije, a kroz amfiteatre uveliko provijava promaja.
Osim što se manje beba rađa, hiljade stanovnika, uglavnom radno sposobnih, i dalje odlazi u potrazi za nekim boljim životom. Upražnjena mjesta su posvuda, a tako će, po svemu sudeći, i ostati jer je odavno prošlo vrijeme kada se moralo i trebalo hitno djelovati.
Istina je da su nadležni u Srpskoj donijeli brojne mjere s ciljem podizanja nataliteta i da su sve dobre, ali se ispostavlja da nisu dovoljne da bi spriječile odlaske, a kamoli dovele do povećanja rađanja.
Pronatalitetna politika bi morala biti sistemska, da mjere koje je čine zaokružuju jednu cjelinu jer se s pojedinačnim fragmentima ne mogu postići bog zna kakvi efekti.
Mladom bračnom paru kredit po povoljnim uslovima ne znači mnogo ukoliko supružnici nemaju siguran posao i solidnu platu, mjesto u vrtiću za dijete, uređeno školstvo, besplatne knjige, studije i slično.
Roditelji iz višečlanih porodica, za koje je Srpska učinila mnogo toga, ove jeseni se brinu kako da plate školarinu na željenom fakultetu za svoje dijete koje nije uspjelo da se upiše na budžet. Treba im nekoliko hiljada maraka, što uz visoke troškove života nije lako obezbijediti, zbog čega su pokrenuli inicijativu da budu oslobođeni plaćanja. Imajući u vidu sve gore rečeno, država treba da ima u vidu da su to porodice koje su ostajući ovdje i rađajući više djece iskazale veliku ljubav i patriotizam prema ovoj zemlji, što na neki način treba i da im se vrati. Oni i njihova djeca su nada u opstanak, a na društvu je da im pomogne da izgrade što svjetliju budućnost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
