Nasušna potreba

Za dugačkim stolom s jedne strane sjedili su predstavnici institucija Srpske i skupštinske većine te članovi stranaka iz opozicionog bloka. S druge strane sjedilo je rukovodstvo Republike Srbije. Bez predstavnika opozicije. Tema sastanka bilo je imenovanje novog visokog predstavnika, a da je situacija krajnje kompleksna govori i činjenica da je jedini zaključak sastanka taj da će Srbija tražiti izvještaje OHR-a, ali i smirivanje tenzija od strane rukovodstva Srpske.

Iako je kao ključna stvar predstavljeno ovo prvo, vjerovatno mnogo bitnije je to da je spuštena lopta i da će se problematici postojanja OHR-a u narednom periodu prilaziti mnogo trezvenije i mudrije. Jer, to što će OHR poslati poneki izvještaj institucijama Srbije, neće mnogo promijeniti. Znaju u Srbiji, bar bi trebalo, i bez izvještaja da je visoki predstavnik nepotreban, beskoristan i pristrastan na uštrb Srpske.

Novi visoki predstavnik Kristijan Šmit treba da bude dočekan kao gost, jer svako tjeranje inata sa njim potencijalno stvara opasnost da se on počne ponašati kao domaćin u tuđoj kući. To se već desilo sa njegovim prethodnicima, jer nadgornjavanje je podjednako loše i pogrešno kao i dodvoravanje.

Ovo društvo je naviklo da ne vjeruje u osmijehe političara pa je tako vjerovatno i u slučaju ovog sastanka. Međutim, od velike važnosti je da su se svi okupili za istim stolom i postigli kakvo-takvo jedinstvo. Jedinstvo srpskog naroda je nasušna potreba. Ono ne podrazumijeva jednoumlje, niti ideološko približavanje političkih oponenata, već stavljanje Srpske iznad svakog programa.

Ulaskom mladih u politiku, često prečicom, dočekali smo i to da se nacionalne teme sele na internet platforme, a sve što je na internetu zavisi isključivo od lajkova, šerova i sličnih parametara. A ništa pomenute parametre ne privlači kao kritika vlasti pa u želji da ih dobiju što više, pojedinci kritikuju do te mjere da ignorišu nacionalni interes i svaki pokušaj da se postigne jedinstvo vežu za određenog političara. Kritika radi kritike nije borba za državu, nego borba za vlast. Ipak, to nije razlog da svi koji kritikuju budu proglašeni za izdajnike.

Dakle, svi prisutni na sastanku u Beogradu, ali i oni koji su ostali u drugim gradovima, trebalo bi da razdvoje ideološke, dnevnopolitičke trzavice od nacionalnog interesa. Za nekoga je patriotizam plaćanje poreza, a za nekoga da stavi zastavu na kuću uoči 9. januara. Zato nema potrebe da se dijelimo oko nečega gdje su obje strane u pravu. Potrebno je samo prihvatiti različite stavove. To je nacionalno jedinstvo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.