Nasilje u vrtićima

Često čujemo da su takvi dječiji problemi dio odrastanja koje smo svi prošli i kako će se to već nekako razriješiti samo od sebe. Međutim, ponekad je situacija mnogo ozbiljnija i nije moguće prepustiti da se na takav način - sama od sebe riješi. To vrlo dobro znaju roditelji jednog banjalučkog vrtića, koji već mjesecima dočekuju svoje mališane  uplakane. Za njihove suze kriv je njihov drugar iz grupe koji ih svakodnevno tuče.

Umjesto da se veselo druže i igraju, oni su u strahu i nesrećni dok odlaze u vrtić. Nije srećan vjerovatno ni taj agresivni mališa, kojem je potrebna adekvatna pomoć.

Na probleme u dječakovom lošem ponašanju roditelji druge djece ukazuju već duže vrijeme. Tražili su roditeljske sastanke, pa čak i pisali peticiju da bude isključen iz ustanove. A šta je, u stvari, najbolje rješenje za cijeli ovaj problem treba pažljivo da procijene stručnjaci i da što hitnije reaguju. Jer ozbiljan problem očigledno postoji. Nadležni u ovoj predškolskoj ustanovi kažu da su upoznati sa cijelom situacijom. Ističu da ponašanje ovog agresivnog dječaka od početka posmatraju i da će nastaviti to činiti, a potom naći adekvatno rješenje. Ništa preko noći ne mogu učiniti, što je i logično. Niko im to ne traži. Ali koliko vremena im je potrebno da bi se sva djeca u vrtiću osjećala prihvaćeno, bezbjedno i srećno. Da njihovi roditelji ne strahuju.

Vršnjačko nasilje nerijetko znaju da okarakterišu kao zaigranost i razigranost djeteta. Ovaj slučaj je ipak daleko od igre. Nažalost, ni u jednom pravilniku, a ni u Zakonu o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, nije definisano kako postupiti u ovim ili sličnim situacijama. Stručnjaci tvrde da djetetu treba obezbijediti stručnu pomoć. Da iziskuje adekvatne metode, a ne oštre sankcije. Ne treba ga, ističu, ni apsolutno izolovati, već mora podleći određenim mjerama prevaspitavanja. Sve je to prihvatljivo, osim definicije da je ovo jedna bezazlena igra, u kojoj niko na kraju nije kriv.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.