Nasilje u učionici
O tome kako su se promijenile navike kod djece slušamo svaki dan, a ono što se podrazumijevalo samo prije desetak godina danas je nezamislivo. Uz to, postali su agresivniji pa tako i tuču u školama često shvataju kao društvenu igru.
Promijenila su se interesovanja, ranije odrastaju, imaju dostupan internet kao platformu gdje konzumiraju ono što im se sviđa, a praksa je pokazala da često i griješe.
Mladi pokazuju indolentnost i odsustvo od normalne komunikacije, a s druge strane postali su zavisnici od telefona i društvenih mreža, što je njihova svakodnevica ali i igra. Često ćete proći pored brojnih terena i igrališta, a malo gdje ćete vidjeti djecu da se igraju i druže, ali isto tako na jednom mjestu vidjećete ih u grupi gdje svi tipkaju. Uzroci vršnjačkog nasilja su razni, a društvene mreže i video-igrice neke su od njih.
Nažalost, vršnjačko nasilje kojem tokom školovanja doživi svaki četvrti učenik kod nas odrasli često poistovjećuju sa igrom, a tek je opasno što mnogi đaci ćute na maltretiranje “drugara” iz klupe. Da bi se ovaj problem minimizirao potrebno mu je sistemski pristupiti, jer je to nasilje pred kojim niko ne smije ostati nijem.
Čuveni Indijac Mahatma Gandi davno je rekao: ”Ako želite pravi mir u svijetu, započnite s djecom.”
Baš iz tog razloga, potrebno je prije svega zaustaviti verbalno nasilje među učenicima, ali i socijalnu isključenost, fizičko nasilje, zanemarivanje, seksualno i nasilje putem interneta. Ono što zabrinjava kako roditelje tako i one koji teže da se ostvare kao otac ili majka jeste vršnjačko nasilje i to u sve mlađem uzrastu.
Kako djecu odgojiti, da li sve kreće iz porodice, koliko su pravilnici u prosvjeti zastarjeli prava su pitanja i ne tako laki odgovori. Psiholozi i sociolozi pokušavaju da pomognu svima, od djece, roditelja pa sve do profesora i cjelokupne zajednice. Dobar dio struke tvrdi i da je vaspitna uloga škole oslabila te da je u osnovnim i srednjim školama potrebno pooštriti kazne. Nasilje nije samo problem porodice, škole nego i šire društvene zajednice. Kroz razgovor, ali i pozitivne primjere on se može za početak smanjiti, a kasnije i riješiti. Put nije lak, ali ako želimo da imamo zdravo društvo, a porodicu kao njegov stub, moramo krenuti od djece, jer oni su naše najveće bogatstvo koje moramo čuvati, a nasilje nikako nije i ne smije biti dječija igra.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
