Nasilje izmiče kontroli
Primjeri vršnjačkog nasilja posljednjih dana pokazuju da je ta pojava, iako postoji odvajkada, sve učestalija u našem društvu, a napadi i ponašanje djece sve suroviji i suroviji.
Samo u Banjaluci u posljednjih desetak dana dogodila su se tri slučaja vršnjačkog nasilja, što je samo po sebi alarmantno, a kada se u obzir uzmu detalji posljednjeg incidenta, jasno je da je situacija zabrinjavajuća i da izmiče kontroli. Osim toga što dječacima koji su učestvovali u tuči niko nije prišao da ih razdvoji, porazno je da su učesnici tog nasilnog događaja, kao i njegovi posmatrači na ulici, bez svijesti ostavili povrijeđenog učenika.
Zar je moguće da su školski drugovi tog nesrećnog dječaka radije izbrali da se razbježe nego da mu priteknu u pomoć. Kako je moguće da niko od njih nije osjetio mrvicu sažaljenja i empatije, ko normalan može ignorisati nepomično tijelo djeteta na ulici na novembarskoj hladnoći.
Čak i ako su pobjegli iz straha da ne budu meta novih napada, opravdanja za takav postupak nema. Jer nije se ovdje radilo o maloj djeci pa da im se može progledati kroz prste i reći da nisu svjesna ozbiljnosti događaja. U pitanju su tinejdžeri od 13, 14 godina, dovoljno odrasli da znaju kakvo nasilje su počinili, ali i da snose odgovornost za svoje postupke.
I to ne samo oni, već i njihovi roditelji koji ih nisu naučili da bez obzira na neslaganje, batine nikada nisu rješenje.
Osim što je zakazala porodica i kućno vaspitanje, jasno je da je zakazala i škola, kao i sve druge ustanove koje se bave djecom. Zadatak škole nije samo da djecu podučava, već i da ih vaspitava. A od ovakvih i sličnih slučajeva škola se najčešće ograđuje, a nerijetko i zataškava i poriče da se bilo šta desilo.
Da nasilje uveliko izmiče kontroli pokazuje i nedavno objavljeni izvještaj Policijske uprave Gradiška, u kojem je navedeno da je u tom malom gradu, od svega 50.000 stanovnika od početka godine do novembra zabilježeno 10 slučajeva koji se mogu podvesti pod vršnjačko nasilje.
Najveći broj odraslih nasilje među vršnjacima doživljava kao "„dječije začkoljice" koje su sastavni dio odrastanja. I upravo takav stav nas dovodi do ovih poraznih brojeva i ozbiljnih fizičkih sukoba najmlađih, gdje su, pukom srećom, izbjegnute one najteže posljedice.
Najnoviji slučajevi alarm su da se o nasilju među djecom mora govoriti na sav glas, jer napadi u djetinjstvu u kasnijem periodu života kod žrtve mogu izazvati ozbiljne psihičke poremećaje, pretvoriti ih u bojažljive i nesigurne osobe. S druge strane počinilac nasilja ima sve predispozicije da izraste u konfliktnu osobu koja će maltretirati sve oko sebe.
Da bi to bilo spriječeno pedagozi, psiholozi, ombudsmani, socijalni radnici i policija imaju ozbiljan zadatak, a to je da iznađu sva moguća rješenja za ovaj problem, koji, po svemu sudeći, prijeti da postane trend.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
