Naoružanje
Kao što su svi oni koji su barem malo upućeni i očekivali, izvještaj Istražne komisije Parlamenta BiH za provjeru uništavanja naoružanja više je nego poražavajući.
U svakoj normalnoj zemlji i ovo što se već znalo (i što je činjenica) kada je riječ o sumnjivom uništavanju i izvozu naoružanja, municije, eksploziva i vojne opreme, kao i ono na čemu već radi nadležno tužilaštvo, bilo bi dovoljno za stotine godina robije odgovornih za kriminalne poslove. Uz dodatne dokaze, dokumenta i izjave svjedoka do kojih je došla Istražna komisija, i broj odgovornih i godine eventualnog robijanja trebalo bi da se povećavaju. Naravno, u slučaju da tužilaštvo i sudovi odrade svoj posao.
A sada u tužilaštvo idu dokumenta koja su retroaktivno potpisivana, dokazi o tome da su neke odluke donesene mimo odluka Predsjedništva BiH, te dokumenta o nezakonitom postupanju sa eksplozivom. Iako je došla do mnogobrojnih nepobitnih dokaza o institucionalnom kriminalu u tom poslu, ni Istražna komisija nije uspjela da sazna gdje su završile ogromne količine eksploziva. Pošto je riječ o posebnoj opasnosti i velikom bezbjednosnom problemu, taj zadatak moralo bi da obavi Tužilaštvo BiH.
Koliko se moglo do sada saznati, u izvještaju Istražne komisije mnogo je pitanja na koja će morati da odgovore ministri odbrane i predstavnici Oružanih snaga BiH. Recimo, zašto je Ministarstvo dostavljalo izvještaje sa različitim podacima o uništenom višku naoružanja? Zatim, zašto Ministarstvo nije komisiji prezentovalo ukupne količine sekundarnih sirovina dobijenih delaboracijom, njihovu tržišnu vrijednost i finansijske efekte koji su bez odobrenja ustupljeni komercijalnim kapacitetima koji su uništavali naoružanje? Zašto Ministarstvo od 2006. do 2010. godine uopšte nije sprovodilo nadzor nad procesom uništavanja viška naoružanja?
Odgovornost snose i oni koji su uništavali oružje i opremu. Tako će predstavnici "Troma" iz Doboja, "Pretisa" iz Vogošće i "Binasa" iz Bugojna morati da pojasne kako su to radili i kako su tržišno prometovali sekundarne sirovine.
Posebna priča je ona u kojoj nerazjašnjenu ulogu ima UNDP, koji je od 1995. godine bio uključen u uništavanje oružja i opreme i koji je bez prethodno definisanih procedura od strane MO na sebe preuzeo cijeli proces uništavanja na osnovu memoranduma potpisanog 2005. godine. I predstavnici Ministarstva i UNDP-a moraće, pored ostalog, da objasne kako to da su idući memorandum o razumijevanju potpisali retroaktivno.
A ako se nadležni, odnosno Tužilaštvo BiH kojim slučajem prihvate svog posla, uvjerićemo se da ova pitanja nisu teška i da su odgovori i te kako dostupni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
