Nakrivo posađeni projekti

Željka Domazet

Da je kojim slučajem Gavrilo Princip prije 100 godina znao da će on u Sarajevu biti proglašen teroristom, a Ferdinand oslobodiocem, vjerovatno bi debelo razmislio kome to ostavlja slobodu u nasljeđe.

S druge strane, da sarajevski Srbi ni danas, dvije decenije poslije početka posljednjeg rata na ovim prostorima, nemaju mjesta u ovom gradu pokazuju i floskule iz sarajevske čaršije po kojima je ovaj grad držan u opsadi. Oni koji malo više znaju i o jednoj i drugoj pogrešno nasađenoj tvrdnji, ali i oni kojima je logika jača strana znaju da niti je sarajevski atentat bio uzrok Prvog svjetskog rata, niti je Sarajevo živjelo u opsadi od Srba, nego od mraka koji je iz njega isijavao. I laiku je jasno da Gavrilo i atentat i protekli rat i zbivanja u Sarajevu nemaju bilo kakve veze jedno sa drugim.

Nakrivo posađena stvar ne može ništa drugo donijeti do iskrivljenu sliku i istorije i ratova i slobode i ideala i svega onoga što zdravom razumu služi za ponos, a uglađenim i dobro upeglanim neznalicama za manifestacije i paradu.

Činjenica da je Sarajevo prije posljednjeg rata brojalo gotovo 200.00 Srba više nego što ih ima danas i svakom laiku bi bila dovoljna za paljenje crvene lampice i postavljanje pitanja zašto ih to danas nema tamo. Sve te nakrivo nasađene neznalice, koje su popile priču sarajevske čaršije, trebalo bi da razjasne zašto to iz “tako širokogrudog i multietničkog Sarajeva” pobježe toliko ljudi. Nisu valjda pobjegli od dobra sarajevskog! Ne slučajno se ovom prilikom sjetih razgovora dva predratna školska druga koji su tokom rata bili na suprotnim stranama u sarajevskoj ratnoj kotlini, pa se poslije godinu sastali u nekoj od kafana na međuentitetskoj liniji da poravnaju ratne istine.

Ovaj koji je nosio pušku u nazovi opkoljenom Sarajevu veli ovom drugom koji je sličnu pušku nosio na Srpskoj Ilidži “da su kojim slučajem uspjeli da je pokore kako nijedna mačka na Ilidži ne bi ostala živa”. Onaj koji je na Ilidži ostavio svoj dom i iz njega iznio nekoliko kofera i živu glavu poslije dejtonskog potpisa odgovara mu kako bi “na tu teritoriju mogli da jurišaju još sto godina da je nikada ne bi osvojili”.

Ova priča dva predratna školska druga jasno govori o tome ko je koga htio da satre sa ovoga svijeta, a ko je samo branio svoju kuću i porodicu.

Činjenica da se “stogodišnjica atentata” i “opsada Sarajeva”, ove nespojive i nakrivo nasađene manifestacije pripremaju kao veliki događaj u Sarajevu iza koga stoji uglađena i neobaviještena evropska elita, a u kojoj ne učestvuje pola ove sklepane države, jasan je signal da ova zemlja nema nikakvih šansi.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Ko vidi lice nindže...
Ko vidi lice nindže...
BiH - mjesto za otpad
BiH - mjesto za otpad
Bukiraj domaće
Bukiraj domaće
Uzajamno proždiranje
Uzajamno proždiranje
Radnici rekorderi
Radnici rekorderi
Metastaza
Metastaza
Dika i ponos
Dika i ponos
POS terminal uvodi red
POS terminal uvodi red
Milioni, kamioni
Milioni, kamioni
Javni mrak
Javni mrak
Lančana neodgovornost
Lančana neodgovornost
Potonuće obrazovanja
Potonuće obrazovanja
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana