Nafta i Bubka
Početkom ove godine cijena jednog barela na svjetskom naftnom tržištu iznosila je oko 85 dolara. Građani BiH su u to vrijeme gorivo plaćali u prosjeku 2,4 marke, u zavisnosti od pumpe do pumpe i vrste crnog zlata koje su tankali u svoje limene ljubimce.
Nakon vrtoglavog rasta vrijednosti nafte, kada je jedan barel u junu ove godine probio i granicu od 123 dolara, posljednjih mjeseci i nedjelja došlo je određenog pada cijena, koja se vratila na nivo s početka 2022. Taj pad, međutim, nije pratilo i snižavanje cijena na benzinskim pumpama u BiH, na kojima gorivo košta za čak 60 feninga više nego s početka godine. Što bi rekao mali Perica, nema logike. Kada je nafta skakala poput Sergeja Bubke, preskačući i istorijske rekorde, rafinerije, trgovci i distributeri momentalno su dizali svoje cijene, uz obrazloženje kako moraju pratiti ove negativne trendove. I to momentalno, u istom minutu, da ne bi bili na gubitku.
Kada su se cijene nafte koliko-toliko ustabilile, počele padati i vratile na nivo prije izbijanja rata u Ukrajini, očekivalo se i da će gorivo pratiti sve ovo.
To se, nažalost nije desilo. Bar ne u onoj mjeri u kojoj bi trebalo. Pravda se to neizvjesnošću koje i dalje vlada na ovom tržištu i tržišnom klackalicom - cijena barela ujutro je jedna, u podne druga, a uveče treća pa je, eto, kako kažu, nemoguće “preko noći” sniziti cijene. U ove priče više ne vjeruju ni djeca. Da li je još neko čuo da je neko zatvorio benzinsku pumpu ili rafineriju. Naravno da ne. Dapače.
Utisak je da veliki igrači i dalje stvaraju i održavaju taj osjećaj neizvjesnosti, kako bi iz svega izvukli što veći profit. Podaci da su pojedine rafinerije ostvarile rekordne zarade tokom ove godine, koje se mjere stotinama milijardi dolara, otkrivaju zbog čega i cijene goriva na pumpama, ne samo u BiH, već i širom Evrope i dalje ne padaju, iako je barel pojeftinio.
Sve se to pravda nekakvim kalkulacijama i procjenama, “šta će tobož biti sutra”. Nekom rat, nekom brat, uvijek je bilo, pa tako trenutnu situaciju koriste i pojedini pumpaši, kojima se isplati da plate i pokoju kaznu zbog uvećanih marži, jer je sam profit daleko veći. Zaboravljaju da to dovodi samo do lančane reakcije i “pumpanja” trenutne inflacije.
Cijeli svijet nalazi se u jednom velikom ćorsokaku, jer se ne donose pragmatične i razumne odluke, već političke i one koje odgovaraju samo “velikim”, a koje onda i ono malo srednjeg staleža gura u siromaštvo. Kako stvari stoje, jedino zaključavanje i parkiranje automobila može natjerati velike kompanije i posrednike, da prestanu biti alavi i pohlepni. Dok god bude potražnje za crnim zlatom i cijene će biti u crvenom. Zato bicikl u ruke ili “pješaka”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
