Na fakultetima ništa novo

Ako je tačna ona narodna da se po jutru dan poznaje, već polovinom juna, kada je počeo upis na fakultete, znalo se kakva nas akademska godina očekuje. Pretjerane gužve, izuzev na medicini, nije bilo. Istina, nije medicina jedini program na kojem su popunjena sva mjesta na oba univerziteta. Ima i drugih studijskih programa, poput informatike, gdje su indeksi razgrabljeni, ali ima i onih poput srpskog jezika gdje se broj brucoša može izbrojati na prste jedne ruke. A slična situacija bila je i lani i godinu ranije. Oni koji se detaljnije bave upisnom politikom znaju ili bi bar trebalo da znaju da je već godinama ista slika na fakultetima. Priče o inoviranju studijskih programa i unapređenju fakulteta svima su puna usta već godinama, a studenata ni za lijek.

Tačno je da demografska slika Republike Srpske nije najsjajnija i da bijela kuga vlada čitavu deceniju. Nedovoljno beba se rađa godišnje, pa samim tim i školsko zvono zvoni za sve manje osnovaca i srednjoškolaca. Ako su školske klupe prazne, logično, nema ni studenata.

Da zlo bude veće, na mnogim visokoškolskim ustanovama rezultat je mogao biti bolji da mnogi kandidati nisu već nakon položenog ispita podigli dokumente i s koferom u ruci otišli preko granice da studiraju na fakultetima u Evropskoj uniji. Htjeli mi priznati ili ne, tamošnje diplome u ovom vremenu vrijede više i sigurno otvaraju mnoga vrata nedostižna studentima domaćih fakulteta. I nije to jedini razlog što su nam amfiteatri danas poluprazni. Sistem vrijednosti je toliko poljuljan i iskrivljen da diploma u našem društvu skoro ništa ne znači. Jer da iole vrijedi, ne bi je bilo moguće dobiti za par sati na pojedinim kvazifakultetima širom BiH. Ni ljekar ni inženjer nisu više cijenjeni kao nekada, pa i oni koji završe te fakultete počesto čame na biroima za zapošljavanje. Nije da nadležni ne čine baš ništa kad je u pitanju visokoškolsko obrazovanje, ali očigledno je da je, i uz svu dobru volju i napore, veoma teško ispraviti ono što je urušavano godinama. Pametni ljudi su davno rekli da ako ne znaš kako se nešto radi, ne treba da izmišljaš toplu vodu, nego da vidiš kako to rade oni koji su u tome najbolji, pa da prepišeš i primijeniš.

Sve dok se upisna politika ne promijeni iz korijena, a nastavni programi ne usklade sa tehnološkim razvojem društva i potrebama ekonomije i privrede, napretku se uzalud nadamo. +++

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.