Muljaže sa oružjem

Ali, znajući o koliko jakim interesnim lobijima u poslu šverca naoružanja je riječ, ne treba da iznenadi ako Tužilaštvo BiH i najnovije izvještaje SIPA, koji obuhvataju devet zvaničnika Ministarstva odbrane i Oružanih snaga, plus domaće i strane firme i posrednike, adaktira, kao što je i onih 11 izvještaja podnesenih u posljednje tri godine.

Zar do sada nema dovoljno dokaza i za pojedince iz Ministarstva odbrane i Oružanih snaga koji su omogućavali mahinacije i šverc naoružanja, kao i za firme koje su preprodavale oružje predviđeno za uništavanje?

Kako je moguće da pored toliko nezakonitih prodaja oružja, teških desetine miliona maraka, afera, za koje se dokazi mogu naći i u onome što su objavili mediji, Tužilaštvo BiH podiže optužnicu protiv trojice "za posredovanje u neovlašćenom prometu oružjem, vojnom opremom i proizvodima", koji su, prema navodima optužnice, "kupili automatsku pušku, dva prazna okvira za automatsku pušku i tri okvira za municiju za pištolje"?

Zato nije čudno ni to što se Komisija za sprovođenje postupka rješavanja viška pokretne vojne imovine za skoro pet godina postojanja nijednom nije umiješala u svoj posao.

Sve dok Tužilaštvo BiH vodi takve istrage i podiže takve optužnice, ne treba ni očekivati da istraži, recimo, slučaj iz 1995. godine, kada je firma "Taos" iz Alabame 100 tona naoružanja iz BiH, vrijednog 35 miliona, putem posrednika iz Švajcarske, Izraela, Bugarske i Velike Britanije prodala u Irak.

U Tužilaštvu će se sigurno vaditi na činjenicu da to tužilaštvo tada nije ni postojalo, ali šta će onda reći na izostanak rezultata u istragama u posljednjih desetak godina? A tu je posla, zaista, bilo, kako za švercere, tako i za tužilaštvo.

Sve ovo su i te kakvi dokazi da u BiH ne posti samo ogroman višak naoružanja, nego da su pravi višak Ministarstvo odbrane i Oružane snage, a da je demilitarizacija BiH racionalno i najsvrsishodnije rješenje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.