Muke Srbinove
Sistemski pritisci i maltretiranja, uzurpacija imovine, uništavanje ljetine i krađa stoke, samo su kap u moru problema koji već dvije decenije tište srpski narod na Kosovu i Metohiji, vjekovnom ognjištu Srbinovom.
Muke i nedaće sa kojima se susreću tjeraju ih da prodaju svoju zemlju, da djedovinu daju u bescijenje i odlaze ne bi li sačuvali živu glavu.
Sa druge strane i njihova braća, Srbi u FBiH, harmonizacijom zemljišno-knjižnih listova u tom entitetu ostaju bez svega što su oni ili njihovi preci vjekovima sticali. Čak 400.000 Srba raseljenih na sve četiri strane svijeta imaju imovinu u nekoj od opština na području FBiH.
Braća ponikla iz istog korijena, iz iste kolijevke, iako u dvije različite zemlje, brinu iste brige. Ni u miru ne spavaju mirno.
Rečenica episkopa bihaćko-petrovačkog i rmanjskog Sergija “U Krajini nikad nije bilo lako biti Srbin” očigledno vrijedi ne samo u Krajini, već u cijeloj Federaciji, gdje god ima pedalj srpske zemlje, ali i u južnoj srpskoj pokrajini. To potvrđuje istorija, ali i sadašnjost kojoj svjedočimo. Iz dana u dan borimo se da sačuvamo imanja, zemlju, vjeru, crkve i manastire, jezik i ćirilicu, sve što čini naš identitet, bilo da smo u matici, u Republici Srpskoj ili rasuti po cijelome svijetu.
A matica Srbija i Republika Srpska jedina su nada da će mukama Srbinovim, bilo da je na Kosmetu ili u FBiH, ipak jednom doći kraj.
Srbi sa Kosmeta jedinu nadu polažu u Srbiju da će ih zaštititi i da neće dati da se njihova ognjišta zatru, da srce matice postane tuđinovo.
U Srbiju i Republiku Srpsku uprte su i oči malobrojnih Srba iz FBiH. Da spriječe nepravdu i zaštite srpsku zemlju udruženim snagama, kampanjom informisanja i kroz rad kancelarija za besplatnu pravnu pomoć, Srpska i Srbija pokušavaju da dopru do svakog vlasnika da bi njegova prava i imovina bili sačuvani. Sudeći prema podacima da je za svega nekoliko dana, od kada je počela ova kampanja, stiglo stotine poziva za zaštitu imovine, pred njima je puno posla. Koliko god bilo teško i na koliko god prepreka nailazili, niko neće dići ruke od tog posla. Svi su odlučni da zajedničkim snagama sačuvaju djedovinu, jer “nije važno kolika nas sila napada, već koliku svetinju branimo”, a ognjišta, hramovi, jezik i ćirilica nisu ništa drugo do svetinja srpskog naroda.
Vrijeme je da napadi i otimačina prestanu i da svi narodi žive mirno na svojim ognjištima, ne strepeći ni za živote ni imanja. Rat nikada nikome nije donio dobro, a sve što je oteto i prokleto je.
Imajući sve to na umu, svakoga dana treba svi da se vodimo sa riječima da tuđe nećemo, ali da svoje ne damo te da se svi, ma gdje se nalazili i ma kom narodu pripadali, tako i ponašaju. ++++
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
