Muke 170.000 radnika
Muka više od 170.000 radnika u Republici Srpskoj je pregolema. Eskalirala. Jer je riječ o zaposlenima čija plata ne dobacuje ni do prosječne u Srpskoj, koja iznosi 1.277 marke.
Ekonomisti zastupaju stav da situacija i nije tako loša, ali kakvo je pravo stanje znaju samo oni koji imaju platu manje od prosječne. Koliko im je loše i sa kojim se mukama susreću oni najbolje znaju. Jasno je da liježu, ali i bude se računajući sa čim preživjeti, od čega kupiti hranu, platiti režijske račune.... O nekom putovanju, odmoru, mogu samo da sanjaju, jer je to nemoguća misija i sa prosječnom platom, a kamoli sa onom crkavicom od 1.277 maraka za koju rade od jutra do mraka.
Da i od goreg ima gore jeste podatak da u Srpskoj najnižu platu od 700 maraka na račune svaki mjesec dobija i skoro 8.000 radnika. Ekonomisti kažu da je i to mali procenat. Možda jeste mali broj radnika, ali problemi toliko radnika u Srpskoj su, malo je reći, ogromni. Šta je uopšte moguće priuštiti u današnje vrijeme sa 700 maraka? Dva, tri odlaska u nabavku i to je to. Sastaviti 15 dana u mjesecu sa pomenutim iznosom plate je nemoguća misija. Uostalom, sramota je uopšte da se to naziva platom. Najniža jeste, ali je daleko od nečega što se može nazvati platom.
Zbog svega toga građanima nije ništa drugo preostalo nego da se snalaze kako znaju i umiju da bi preživjeli. Posežu za zaduženjima, naravno oni koji ispunjavaju sve uslove za to, dok opet drugi, nažalost, moraju da kucaju na vrata javnih kuhinja da bi dobili ručak. Drugog izlaza jednostavno nema.
Osim toga prognoze da bi moglo biti bolje poodavno izostaju. Onih da će biti gore i teže sve je više. Jer zbog svih dešavanja u svijetu nema naznaka da bi se inflacija koja je prisutna u posljednje skoro dvije godine mogla smiriti, što u prevodu znači da će domaći trgovački lanci po ustaljenoj praksi nastaviti da podižu već podignute cijene hrane. Naravno i do sada su dizali cijene hrane i više nego što je trebalo, tako da ne treba uopšte sumnjati u to da će istu politiku nastaviti i dalje da primjenjuju. Sve s ciljem naravno svog bogaćenja, a dodatnih siromašenja ionako osiromašenih građana. Kažu može im se, jer im politika domaćeg formiranja cijena to omogućava.
Sa druge strane građanima se pomaže, odnosno odmaže tako što se samo priča o usvajanju nekih propisa, od kojih nijedno do sada nije ugledalo svjetlost dana. Niti će.
Crne prognoze, po svemu sudeći, biće još crnje. Građani, koji rade za crkavicu, moraće, po svemu sudeći, i tražiti druge izlaze, od koji je ključni izlaz iz ove zemlje. Kupiti kartu u jednom smjeru trenutno je, izgleda, najbolja opcija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
