Muka izbjeglička
Srbi koji su prije četvrt vijeka prognani sa svojih ognjišta u FBiH nikako da stanu na zelenu granu. Svakog proljeća sa novom nadom u srcu da će do zime useliti u tople domove odlaze u rodni kraj i čiste korov sa svojih zgarišta. A zgarišta su jedino što je ostalo od srpskih sela u kojima je nekada sve vrvjelo od života, smijeha i radosti.
Oni rijetki kojima su kuće obnovljene vratili su se i preživljavaju uglavnom od poljoprivrede, jer preduzeća i nema mnogo u tim krajevima, a o nekim administrativnim poslovima i ne razmišljaju, jer za njih mjesta u federalnim institucijama nema.
Desetine hiljada onih koji su devedesetih godina bježeći pred neprijateljskim granatama spas potražili u Srpskoj ili dalje preko Drine, u Srbiji, još imaju status izbjeglih ili raseljenih.
Za dvije i po decenije nisu dobili priliku da se vrate na djedovinu, jer su oni koji povlače konce u vezi sa donacijama, projektima i obnovom kuća na sve načine nastojali da im to pravo uskrate.
I ne samo da su onemogućeni da se vrate na svoja ognjišta, Srbima prognanim iz FBiH tamošnje vlasti od prošle godine “uređuju” imovinu. Kažu, riječ je o usklađivanju katastra i zemljišnih knjiga.
U prevodu, u pitanju je tiho otimanje srpske imovine, jer oni koji se ne jave na javne pozive federalnih vlasti da upišu svoju imovinu ostaju bez nje i ona se knjiži na državu.
Sa ovim problemom, koji već godinu tišti Srbe izbjegle i raseljene iz FBiH, u koštac se uhvatila Republika Srpska. U namjeri da sačuvaju svaki pedalj srpske zemlje u Federaciji, u šest lokalnih zajednica u RS otvorene su kancelarije za pružanje besplatne stručne pomoći. Kolika je muka prognanih, najbolje svjedoči podatak da u ove kancelarije dnevno stigne i do 50 zahtjeva.
Dobro je da prognani imaju na koga da se oslone i zatraže pomoć, ali je tužno što se ovaj problem počeo rješavati tek sada, kada je u mnogim srpskim selima u FBiH i posljednja iskra života ugašena, a korov na ognjištu jedino što je preostalo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
