Moralna odgovornost
Oko 150 Kineza koji se trenutno nalaze u Kini, a borave i rade u BiH, samoinicijativno su odlučili da po povratku u našu zemlju 15 dana provedu u izolaciji. Plan je da najmanje dvije sedmice ne izlaze iz svojih domova kako bi uvidjeli da li su tokom boravka u svojoj zemlji možda zaraženi novim, smrtonosnim koronavirusom.
Njihova odluka, kojom direktno štite građane BiH od moguće zaraze, za svaku je pohvalu, naročito ako se ima u vidu da je riječ o dobrovoljnoj inicijativi kineskih državljana. Iako su poznati kao narod koji mnogo pridaje predostrožnosti i prevenciji, što je vidljivo sa snimaka iz njihovih gradova, gdje svaki drugi čovjek nosi masku čak i kad je vazduh zagađen, za ne povjerovati je da im niko nije naredio da po povratku u BiH moraju u izolaciju, već da su se sami odlučili na tu preventivnu mjeru. Takvim potezom pokazali su koliko su odgovoran narod, da im je stalo da ne ugroze druge i koliko zapravo ništa ne prepuštaju slučaju. Ova inicijativa je potvrda i da Kinezi poštuju narod u BiH i da im je stalo da baš oni ne budu zli prenosnici opasne bolesti u našu zemlju.
Poznajući mentalitet stanovništva na ovim prostorima, ovakvu odluku teško da bi donio neko od naših građana. Ako i ima onih koji bi uradili nešto slično, vjerovatno se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Prije bi se vodili onom “nek' i komšiji crkne krava”, odnosno ako sam zaražen ja, što ne bi bili i drugi. Ne želim da kažem da smo zao narod, ali da nam moralna odgovornost nije jača strana, jasno je odavno. Društvena svijest na ovim prostorima zapela je na početnom stepenu razvoja, a sebičnost i samoljublje vidljivi su na svakom koraku.
O odgovornosti kineske nacije mnogo govori i to što je gradonačelnik Vuhana, kineskog grada koji je žarište novog koronavirusa, Zou Sivang prije nekoliko dana ponudio ostavku jer grad, kako je ocijenio, nije na najbolji način reagovao na širenje virusa. Kazao je da informacija o širenju zaraze nije dovoljno brzo objavljena, da će ih istorija vjerovatno pamtiti po lošem i da je to dovoljan razlog da ponudi ostavku.
Ovakvi primjeri moralne odgovornosti među političarima u BiH prava su rijetkost. Odricanje od fotelje i privilegija koje sa sobom nose direktorske, ministarske i razne druge funkcije u BiH redovno izostaje. Čak i onda kada postoje jasni dokazi o umiješanosti funkcionera u afere i koruptivne radnje i kada njihove prevare budu javno objavljene, kod naših političara se ne probudi svijest o moralnom činu kakav je ostavka.
Politikom u BiH ljudi se odavno bave isključivo radi lične koristi, a ne zarad opšteg dobra društva, a primjer kineskog gradonačelnika potpuno je suprotan. Ne bi bilo loše kada bi se i političari u BiH bar malo ugledali na kineske kolege, a nije ni zgoreg da kao narod prepišemo ponešto od Kineza, bar moralne kodekse i marljivost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
