Moć kao droga
Moć je poput sintetičke droge, koja vjerovatno izaziva najveću zavisnost kod korisnika. Oni koje obuzme ta zavisnost, ne skidaju se s nje tako lako, pretvarajući mozak u kašastu masu, koja onda nije kadra donositi racionalne odluke.
Nažalost, ta zavisnost, kako “hemija” napreduje, dovodi do sve nepredvidljivijeg i nerazumnijeg ponašanja zavisnika od moći, koji se u tom transu opijenosti i halucinacija počinju ponašati sve opasnije po društvo i okolinu. Ali i po samu “porodicu”.
Moć utiče na sujetu, racionalno razmišljanje, ali i nivo testosterona u tijelu, dižući ga na jedan opasan nivo. I to je vidljivo kako kod zavisnika na globalnom nivou, koji pokušavaju iscrtati neke nove karte, tako i kod nas. Kada je u pitanju BiH, simptome ove opasne zavisnosti u posljednje vrijeme najviše pokazuje lider SDA Bakir Izetbegović. I on bi da mijenja stanje u BiH. Ali ne nabolje.
Mjesec dana pred izbore, shvativši da bi mogao izgubiti dosadašnje privilegije, političku moć i porodične poslove, odlučio je do usijanja dovesti odnose unutar BiH. Treba da zaštiti položaj svojevrsnog sultana, jer tada ne bi morao objašnjavati gdje su nestale milijarde dolara pomoći iz arapskog svijeta. Taj manični strah natjerao ga je da ponovo potegne za izlizanom kartom starom 30 godina, kidajući za sobom i posljednje ionako tanke spone koje tri naroda u BiH drže na okupu.
Ali, očigledno, to njemu nije važno. Bitno je samo očuvati status Izet-bega. I posljednje pismo koje je kao slučajno isplivalo u javnost, a u kom SDA predlaže “rješenja” za BiH, nije ništa drugo do spin da se mobiliše “građanstvo”, ali da se ta moć faktički prenese i na čitav jedan narod, koji bi onda dominirao i vladao nad druga dva.
Tako se sada nameće jedna mantra kako je do “egzistencijalne krize došlo jer se BiH sastoji od dva entiteta i tri konstitutivna naroda”.
Ti koji plasiraju tu tezu smatraju da “bez temeljnog restrukturiranja Ustava kako je postavljen u Dejtonu, promjena za BiH neće biti moguća”. Njihov prijedlog je da se SAD “konstruktivno angažuju” i to na dva načina. Prvi je da “Amerika inicira i podrži proces kreiranja potpuno novog društvenog ugovora za 21. vijek u BiH, a drugi da SAD ohrabre Kancelariju visokog predstavnika da upotrijebi bonska ovlašćenja”.
Ko onda ruši Dejton? Nakon ovakvih i sličnih poruka i inicijativa sasvim je jasno. Uz međunarodni protektorat pokušava se ostvariti institucionalna moć i kontrola nad Hrvatima i Srbima u BiH, što nikada dobrim nije završavalo. I ta opasnost će biti prisutna sve dok se pojedinci ne skinu s ove droge.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
