Mnogo ozbiljna stvar

Nažalost, zbog razumljivih ograničenja tehničke prirode u intervju nisu stale sve riječi premudrog mitropolita Srpske pravoslavne crkve, ali suština svega što se dešava u Crnoj Gori staje bukvalno u “probudio se narod”. Najveće zasluge za to snosi upravo sveštenstvo i monaštvo SPC čiji poglavari su okupljeni u Episkopski savjet SPC u Crnoj Gori, a čine ga mitropolit Amfilohije i episkopi budimljansko-nikšićki Joanikije, zahumsko-hercegovački Dimitrije i mileševski Atanasije.

Narod u zemlji iz koje su potekli Sveti Sava i Simeon Mirotočivi, u kojoj su mošti Vasilija Ostroškog i Petra Cetinjskog i čiji hramovi čuvaju najveće hrišćanske svetinje: ruku Svetog Jovana Krstitelja i česticu Časnog krsta, nesumnjivo se probudio pod pritiskom i nastojanjem gole političke sile da im otme te svetinje. Ali najveće zasluge za buđenje i vaskrsenje naroda imaju oni koji danas predstavljaju živu crkvu u toj zemlji. Sveštenici i monasi koji narod čiji su pastiri hrane duhovnošću i brinu o njihovom onozemaljskom spasenju, primajući na sebe njihove ovozemaljske grijehe. Takvim ponašanjem i takvim odnosom prema vjernicima potvrdili su da su skupa sa onim mučenicima u mantijama na Kosovu i Metohiji najbolji dio Srpske pravoslavne crkve. Kao takvi su i pridobili ogromno povjerenje koje se manifestuje veličanstvenim litijama i skupovima podrške širom Crne Gore.

Drugim riječima, buđenje naroda i podršku u odbrani svetinja zaslužili su time što se ne takmiče ko će voziti bolji automobil, sagraditi bolju nekretninu ili uraditi nešto treće što nikako ne ide u korak sa očekivanom smjernošću duhovnih pastira. Neka se ne ljute sveštenici i monasi u ostalim krajevima, ali nekako nemam vjere da mogu da računaju na podršku naroda kakvu su vjernici u Crnoj Gori dali svojim duhovnicima.

Na sreću, nigdje drugo se svetinje Srpske pravoslavne crkve ne nalaze u sličnoj opasnosti, iako ne treba sumnjati da u takozvanoj državi Kosovo jedva čekaju epilog napada Mila Đukanovića na SPC, pa da u slučaju da njemu to uspije, krenu u otimanje Pećke patrijaršije, Visokih Dečana, Gračanice i ostalih srpskih srednjovjekovnih manastira i svetinja koje Albanci već pokušavaju da predstave kao kosovsku kulturnu baštinu.

A ukoliko se to desi, onda ćemo kao narod pokazati da nismo ni na nivou petogodišnje Une, posljednjeg kumčeta mitropolita Amfilohija zbog koje vrijedi dvaput pročitati intervju, koja je dječjom nevinošću zaključila da je ovo “mnogo ozbiljna stvar”. Amin.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.