Mjesec BHRT mozaika
Javni servis BHRT je dostojno obilježio najsvetiji mjesec kod muslimana mjesec ramazana i veliki praznik Bajram. Revnosno su svakodnevno izvještavali u emisiji “Ramazanski mozaik” o svemu što je pratilo post i svetkovine jednog naroda, onog bošnjačkog.
Drugi konstitutivni narodi u državnoj zajednici, koji su takođe imali mjesec posta sa najvećim hrišćanskim praznikom Uskrsom i Vaskrsom, za uredništvo i novinare ove medijske kuće kao da nisu postojali. Osim po jedne liturgije na sam dan praznika i kurtoazne čestitke drugih vjerskih sadržaja za Hrvate katolike i Srbe pravoslavce nije bilo.
Upravo je BHRT ogledalo državne zajednice i onoga što bi građanski okvir koji zagovaraju sarajevski političari trebalo bude sutra. Program kreiran za one koji su najbrojniji, a za sve ostale ne bi bilo mjesta. I zato građanski koncept ne može i neće proći.
I nije samo ekran bio garniran bajramskom sofrom, protiv koje da se razumijemo niko nema ništa protiv, već je i BHT radio imao program prilagođen ramazanu. A to znači da su se sa zajedničkih radio-talasa javnog servisa svakodnevno mogle čuti ilahije i kaside, koje ni Hrvati ni Srbi, a vjerovatno ni Dervo Sejdić i Jakub Finci, baš mnogo ne razumiju.
Ne daj Bože da su muzički urednici pustili “Vilu Grabovčevu”, u koju se kunu katolici ili recimo “Rado lepa Rado”, koju Srbi rado zapjevaju, vjerovatno bi pukao grom iz vedra neba.
I onda se u rukovodstvu BHRT-a pitaju zašto je slaba naplata RTV takse u pojedinim dijelovima državne zajednice, zašto slabo stoje i zašto im gledanost nije baš najbolja. Pa kako će i biti kada BHRT slavi nepostojeće praznike 1. mart i 25. novembar po želji samo jednog naroda i lokalnog čaršijskog političkog establišmenta. Onda se čudom ne mogu načuditi da u Mostaru niko ne uzima za ozbiljno pomenute dane “nezavisnosti” i “državnosti”, a tek u Republici Srpskoj, u kojoj su to redovni radni dani, koji bude bolna sjećanja na srpske žrtve. Ali se zato ne propušta prilika da se po rukovodstvu srpskog naroda i Banjaluci pljuje svakog dana. U sličnoj poziciju je i HDZ, Dragan Čović i Hrvati. Žalosno, ali novinarske objektivnosti i realnosti ni gram. O etici da se i ne govori.
Nije mi poznat nacionalni sastav urednika i novinara niti to bilo koga treba da interesuje, ali bi program, ako je javni servis na nivou državne zajednice, morao da bude ujednačeniji. S druge strane nije jasno ni šta i da li uopšte rade srpski i hrvatski kadrovi u upravnom i programskom odboru ako ovaj drugi uopšte i postoji.
Ostaje nejasno da li će poslije 40 dana ramazana i Bajrama biti nastavljeno sa mozaicima o tom kako je Bajram proslavljen od Hatkinih njiva, Omerovog guvna, Velagića pa do ostalih mjesnih zajednica širom bh. dunjaluka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
