Misterija svih misterija

U ljetnim mjesecima neposredno prije žetve, ali i nakon što žito bude ovršeno to postaje pitanje svih pitanja na koje se odgovor ne dobije najčešće do kraja avgusta. Čini se da nijednu godinu ratari nisu ušli u njive i kombajne, a da su znali koliko će naplatiti svoj uloženi rad i trud. Priču o otkupnoj cijeni pšenice obično zavrte samo proizvođači kad klasje požuti.

Već pomalo na mukama zbog neizvjesnosti ishoda same sezone, stidljivo krenu propitivati koliko će koštati kilogram žita, ali za odgovor kao po pisanom pravilu redovno ostanu uskraćeni. Mlinari i privrednici iz pekarske industrije tih dana obično se ponašaju kao potpune neznalice, čak ni ne naslućujući tu famoznu cifru po kojoj će otkupljivati pšenicu.

Zar je moguće da cijena u jeku žetve bude tolika misterija da se čak ne može ni predvidjeti koliko bi žito moglo koštati?

Berzanska kretanja nisu nikakva tajna, onaj ko prati situaciju i kome je to posao može bar okvirno znati ishod situacije. Pogotovo ti isti mlinari i pekari koji brašnom i pšenicom trguju gotovo svakodnevno, kretanja na berzi poznaju koliko i svoj džep. Uprkos tome, s ponudom ne izlaze do jeseni, ograde se zidom ćutnje i čekaju ishod situacije na globalnom tržištu, dok za to vrijeme uredno primaju pšenicu u svoje silose. Na kraju, ratare dovedu pred svršen čin i na jesen im isplate onoliko koliko su naumili. Obično to bude povoljan momenat za njih, kada je cijena na berzama praktično najniža. Proizvođačima ne preostane ništa drugo nego da se pomire sa takvom situacijom budući da su robu mjesecima ranije predali, a na šta su primorani zbog činjenice da nemaju odgovarajući prostor za skladištenje. Najveći broj ratara nije u mogućnosti da kalkuliše i čeka povoljnu cijenu, baš kao i domaći malinari koji su u istoj situaciji. Voće predaju hladnjačarima čim ga oberu, nemajući pojma koliko će novca dobiti za svoje brižno uzgajane proizvode.

Takav odnos otkupljivača, ali i niz drugih problema poput slabih prinosa i lošeg kvaliteta, štete uzrokovane vremenskim nepogodama, poljoprivredne proizvođače malo-pomalo udaljava od proizvodnje. Jedni se okreću nekim drugim kulturama za koje se nadaju da bi im mogle donijeti koliko-toliko bolju zaradu, a drugi, svjesni da je stanje u domaćem agraru godinama haotično i da je vrlo malo profitabilnih grana poljoprivrede, trajno dižu ruke od tog posla. Situacija je sama od sebe teška, a neizvjesnost oko otkupne cijene samo dosipa so na ranu proizvođača, zbog čega je ovakvu višegodišnju praksu potrebno mijenjati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.