Miris baruta
Banjaluka je u 2012. godinu ušla uz pjesmu, igru, veselje, čestitke, ali i u mirisu baruta kao da je ratno stanje, jer je bila zasuta raznim vrstama pirotehnike.
Topovski udari, "big beng" petarde i drugi pirotehnički arsenal koji je bačen na Trgu Krajine doveo je brojne posjetioce proslave na otvorenom do ivice ludila i izdržljivosti. Stalne detonacije od kojih je ponekad podrhtavalo tlo pod nogama ostavile su gorak ukus kod onih koji su došli da se provesele i uživaju u dobrim tonovima.
Trgom Krajine se širio miris baruta koji je nedvosmisleno podsjećao na krvave devedesete godine prošlog vijeka, a prava je sreća što, bar zvanično, niko nije povrijeđen.
Uzaludni su ostali apeli policije da se prilikom slavlja ne koristi pirotehnika. Hajde da se vatrometi koje su stanovnici ponijeli na Trg Krajine donekle i opravdaju, jer su bar stvarali vizuelni efekat, ali ostaje nejasno u čemu su uživali neodgovorni mališani koje su roditelji nijemo posmatrali dok su bacali hiljade petardi na glavnu banjalučku ulicu. Ostalo je nejasno u čemu su to uživali i obijesni pojedinci starijeg adolescentnog doba koji su bacali topovske udare.
Svaki pokušaj da se tom ulicom dođe do platoa ispred bine bio je ispunjen velikim rizikom i pravi put kroz pakao. Mnogi kao da su jedva čekali "žrtve" da bi te strašne naprave bacili na njih.
Prisjećajući se najluđe noći nameće se pitanje da li ćemo zbog nečije ludosti i nevaspitanja ubuduće na slavlje na trgu morati dolaziti u šljemovima i pancirnim prslucima kao zaštitom od "petardaša". Pitanje je i zašto su policajci sve nijemo posmatrali i gledali rat pirotehnikom.
Srbi su veseo narod koji voli da slavi uz pucnje, ali se ove godine baš pretjeralo. Očigledno je da prodavcima pirotehnike nije bilo bitno kome i koliko prodaju već samo da dobro zarade. U tome su im nadležne institucije velikodušno pomogle ne preduzimajući ništa da nas zaštite od "petardaša".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
