Minusi Savjetu ministara
U postdejtonskoj BiH nikada se nije desilo da se izvještaj o radu Savjeta ministara parlamentarne komisije razmatra dva puta, da bi se pokušao spasiti ovaj saziv, koji se odrodio čak i od parlamenta ove zemlje.
Nikada se nije desilo ni da izvještaj ne može da prođe ni na jednoj od sjednica komisija i da će, kako stvari sada stoje, "pasti" i na sjednici Predstavničkog doma.
Da se neodbranjivo ne može odbraniti pokazali su stavovi i pozicije i opozicije na nivou BiH.
Ustvrdili su da ne samo da je izvještaj napisan tako da se iz njega ništa ne može razaznati, već da su u Parlament iz Savjeta ministara dolazila uglavnom nebitna akta i da nikakvih rezultata rada nema.
O kakvom se haosu u institucijama radi dovoljno pokazuje činjenica i da, kada su, čudom, najznačajniji reformski zakoni iz Savjeta ministara i stizali u Parlament, tamo padali čak i kada bi u Parlamentu trčali peti počasni krug.
Da se Savjet ministara ove zemlje odrodio i od poslanika u Parlamentu BiH, i od Republike Srpske i od Federacije dokazuju činjenice, jer su i poslanici i zvaničnici entiteta o onome što su ministri na nivou BiH usvojili nerijetko bili informisani iz "Službenog lista" ili od novinara ili drugim kanalima tek kada bi sve bilo gotovo.
Prvi put i opozicija i pozicija traže da ovaj saziv Savjeta ministara na čelu sa Zvizdićem ode.
Izvjesno je da će izvještaj o radu u 2016. pasti i da će sasvim sigurno na jesen biti zatraženi smjena. Ipak, ako i bude zatražena, pa i izglasana u Predstavničkom domu, šanse da Dom naroda da crveni karton ministrima su nikakve.
Za sada je svim izvjesno da će raditi u nekakvom tehničkom mandatu i da od njih ovaj narod nikakve koristi imati neće.
Stoga i nisu čudne ocjene da je ovaj Savjet ministara gori i od onog prvog postdejtonskog, kada se u ovoj zemlji nije znalo ni ko pije ni ko plaća.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.