Minimalna plata
Pregovori socijalnih partnera o povećanju najniže plate u Republici Srpskoj su konačno počeli, uprkos napetoj situaciji koja već duži period vlada između poslodavaca i sindikata.
Međutim, da sve neće ići tako glatko može se zaključiti i poslije prvog njihovog susreta u posljednjih nekoliko mjeseci.
Sindikat je izričit da nova najniža plata ne smije da iznosi manje od 50 odsto sadašnje prosječne plate, dok su poslodavci tvrdi u stavu da takav zahtjev ne mogu da prihvate.
Nadmetanja u ovim pregovorima nisu novost, već scenario koji gledamo svake jeseni, ali je on sve manje zanimljiv za 33.500 radnika kojih se to najdirektnije tiče.
Ljude koji cijeli mjesec rade za 370 maraka i, što je još grđe, za iznose niže od tog minimuma, ne interesuju pretjerano visoki nameti koje poslodavci moraju da plaćaju, pa zbog toga ispaštaju radničke zarade i samim tim kvalitet njihovog života.
Ne interesuje ih previše ni nelojalna konkurencija, koja se eto i ove jeseni, kao iz sumaglice, pominje kao prepreka njihovoj većoj plati.
Ne vjerujem da je nekome ko radi osam sati za trakom za 370 KM ili manje, važna većina stvari na koje se pregovarači pozivaju u ovoj priči.
Činjenica jeste da su uslovi u kojima preduzeća rade teški i da ekonomska kriza, kao zao duh, i dalje kruži oko naše zemlje, ali isto tako je jasno kao dan da većina onih koji rade da prežive jedva u tome uspijevaju.
Ako već imamo pozitivnu statistiku o rastu BDP-a, industrijske proizvodnje i prosječne plate, pravo je vrijeme da to radnici, koji su tome u najvećoj mjeri i doprinijeli, osjete na svojim platama.
Radnici su čekali šest godina, sačekaće još šest dana, ali ishod onoga što čekaju za mnoge od njih od životne je važnosti. To oni koji o najnižoj plati pregovaraju treba da imaju na umu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
