Minimalac
Predstavnici sindikata i poslodavaca u Republici Srpskoj odavno su na ratnoj nozi i gotovo da nema nikakve šanse da dođu do kompromisa, a to je posebno vidljivo na polju radničkih plata, među kojima i danas ima iznosa koji su sve, samo ne dostojne čovjeka. Jednog poštenog radnika.
I prirodno je da, kada se sagleda ko koga zastupa, da sindikat uvijek traži više, a da poslodavci gledaju da to bude manje od traženog te da na kraju, ipak, ni jedni ni drugi ne budu u potpunosti zadovoljni kada Vlada Srpske presiječe i utvrdi najnižu platu koju radnici mogu da zarade.
Takav epilog upisan je i ove sedmice, na kraju još jedne runde pregovora i razmimoilaženja socijalnih partnera. Sindikat je tražio da minimalna plata ide ka 873 KM, poslodavci, pozivajući se na svoje razloge i analize, nisu htjeli ni da čuju za to, tako da je od juna najniža, zagarantovana plata u Srpskoj 650 maraka, odnosno za 60 veća nego do sada.
Živimo i radimo u izazovno i neizvjesno vrijeme. U danima u kojima može da se sve iz korijena promijeni, čak i za samo 24 časa, a najbolji dokaz je i pandemija, koja još ima svoje repove u mnogim poslovnim krugovima te rusko-ukrajinski sukob, koji ozbiljno drma dobar dio planete i daleko jače ekonomije i privrede od ovih naših.
Ali, opet, s druge strane, moraju se postaviti jasne računice i zapitati ko može danas, ili kako može preživjeti sa 650 maraka mjesečno, odnosno ako je pod jednim krovom dvoje koji zarađuju po toliko, a imaju još po jedna ili dvoja usta koja moraju hraniti, školovati, izvesti jednog dana na pravi put. Kako to izvesti sa 1.300 maraka kada su cijene odletjele u nebo i kada je već izvjesno da će to potrajati još neko vrijeme? Kako?
Međutim, svaki rast plata, uz podizanje stepena poštivanja prava radnika treba pohvaliti, ali to nije dovoljno. Mora se obezbijediti da sve odluke, na kraju, u potpunosti budu sprovedene u djelo, a ne da se traži način kako da budu “zaobiđene”. Na štetu radnika.
Tu je i priča o prosječnoj plati u RS koja, prema posljednjim presjecima, prelazi i 1.000 maraka, ali svima je jasno kako se došlo do tog broja. Da su prosjek izvukli oni koji zarađuju daleko, daleko više iznad tog iznosa, jer je istina da najveći dio radnika zarađuje od 600 do 800 maraka, tako da je i dalje poražavajuće da je masa onih koji se, svaki mjesec iznova, pitaju zbog čega su još ovdje.
U Republici Srpskoj, odnosno BiH ima novca. I to niko ne može da ospori. Poskupljenja su donijela i dodatne milione u glavne kase, ali ta sredstva nisu nikako dobro raspoređena. Napravljen je preveliki jaz među narodom, a istina je da treba pomoći i privredi i radnicima. Samo je potrebna volja i to je to.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
