Milov krah
Milo Đukanović suvereno je vladao Crnom Gorom posljednjih dvadesetak godina na svim nivoima vlasti, dok se nije desio 30. avgust 2020. godine i potpuni zaokret na političkoj mapi te zemlje.
Demokratski front, Demokrate Alekse Bečića i URA Dritana Abazovića jasno su dali do znanja koaliciji oko DPS-a da više ništa neće biti isto. I nakon toga, bilo je puno preokreta i turbulencija, ali ono što je sigurno, Đukanović je izgubio na jačini. Kulminacija je viđena u nedjelju na lokalnim izborima koji su održani u 14 opština, a sve oči bile su uprte u glavni grad, gdje je, sada već bivši gradonačelnik Podgorice, Ivan Vuković doživio debakl.
Lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović sa koalicionim partnerima formiraće vlast u samo tri opštine, Baru, Plavu i Bijelom Polju, dok su u ostalih 11, gdje su i regionalni centri Kolašin, Budva i Pljevlja, razloga za slavlje imali DF, Demokrate, URA, ali i pokret “Evropa sad”.
Upravo je pomenuti pokret “Evropa sad” najprijatnije iznenađenje lokalnih izbora, a mjesto novog gradonačelnika glavnog grada rezervisano je za Jakova Milatovića, bivšeg ministra ekonomskog razvoja u Vladi Zdravka Krivokapića. Milatović je stao rame uz rame sa još jednim bivšim ministrom i liderom pokreta Milojkom Spajićem, koji su poslali Milov DPS u političku istoriju.
Đukanoviću je Podgorica okrenula leđa, jer su se on i njegovi stranački poslušnici odrodili od naroda, ali i protiv vrijednosti koje i danas u Njegoševoj Crnoj Gori žive. Obraz, čast i nepokolebljivost ispred, u tom trenutku jačeg, i dalje su prisutni. Izgubio je DPS i na Žabljaku, mjestu koje je oličenje slobode i principijelnosti, gdje se, kako je vladika Amfilohije govorio, desio “narod”. Na litijama po snijegu i na minus 20, ljudi su branili svoju Srpsku pravoslavnu crkvu, ne razmišljajući o posljedicama, bez straha, koračajući zajedno ka nekim boljim vremenima.
Đukanović je aktuelni predsjednik Crne Gore još godinu dana, a to će mu biti i posljednja funkcija ako se ovako nastavi. Predsjednički izbori u Crnoj Gori su već iduće godine, a vrijeme više nije njegov saveznik. Izgubio je i sve ostale saveznike, autoritet i jačinu u sopstvenoj partiji.
Očigledno glas naroda nije glas za DPS i Mila Đukanovića, ali jeste kazna za sve ono što je radio. Zalagao se da zatre sve sa prefiksom “srpski”, do te granice da zabrani i potpisivanje Temeljnog ugovora SPC sa državom Crnom Gorom. Ipak, i to se desilo, tako da lider DPS-a gubi politički pedigre, ali i gradove u kojima je vladao. Na radost srpskog življa u Crnoj Gori.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
