Milo nejaki
“Ne može nam niko ništa, jači smo od Srbije...”, zapjevao je političar kornjačinog vijeka Milo Đukanović na slavlju navodne pobjede njegove Demokratske partije socijalista (DPS) na lokalnim izborima u Podgorici i Kotoru. Koliki je trijumf, samo on i njegovi stranački drugovi znaju jer nigdje samostalno ne mogu da formiraju vlast.
Možda je veći uspjeh što se DPS poslije debakla iz avgusta 2020. na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori uzdigao iz pepela, ali još nije povratio povjerenje u narodu.
Zaista nije jasno zašto Đukanović i njegova klika toliko mrze Srbiju kada se zna da je ogroman broj Crnogoraca naseljen u Beogradu i širom Srbije. Pojedine opštine poput Vrbasa u Vojvodini su kompletno sastavljene od Crnogoraca. Brojni unosni poslovi, nekretnine, liječenje na VMA, obrazovanje u školama i na fakultetima te druge pogodnosti su dostupni crnogorskoj braći. Svuda su tretirani kao domaće stanovništvo bez ikakve razlike. Čak i najveći crnogorski izvozni artikl - kriminal bazu ima u srpskoj prestonici. Zato još više čudi zašto postoji neprijateljski odnos prema državi i narodu koji je Crnogorcima po genetici, jeziku porodičnim vezama najbliži.
Problem za DPS i Mila Đukanovića, koji je za vrijeme svoje vladavine među prvima priznao lažnu državu Kosovo i ušao u NATO, je umišljeno miješanje Beograda u unutrašnje stvari Crne Gore. Neće da shvate da se dio Crnogoraca koji se izjašnjavaju kao Srbi osvijestio i ne želi da mijenja svoj identitet. Upravo tih tridesetak i kusur odsto od ukupno 680.000 državljana najmanje bivše jugoslovenske republike neće da se okrene protiv matice, neće da se odrekne svoje Srpske pravoslavne crkve i pristupi nepriznatoj vjerskoj sekti Miraša Dedića, takozvanoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, ne želi da mu bude nametnut Milov nacionalizam. Poseban problem DPS-a i njegovih zapadnih pokrovitelja su partije kojima su dodijelili pridjeve “prosrpski” i “proruski”, a koje predvode Andrija Mandić i Milan Knežević. Sa velikom podrškom u narodu dobile su značajne pozicije na političkoj pozornici i čak su ušle u državnu vlast. To boli i žulja! I po čemu je to jadni Đukanović jači od Srbije? Oficiri mu se školuju na vojnim akademijama u Srbiji, a tako i policajci. Najviše robe Crna Gora dobija iz Srbije i njoj najviše prodaje ono što u vrletima nikne i bude uzgojeno. Da li je jači što mu narod ide na operacije i po lijekove u Beograd?
A Srbija se prema svakom Crnogorcu postavlja kao prava majka. Prima ih u svoje naručje, njedra i daje sve kao da su u pitanju Vranjanci, Leskovčani, Zaječarci, Nišlije... Sramotno je ponašanje dijela Crnogoraca zaslijepljenih svim “dobrotama” Zapada. Kratkog pamćenja i iz velike zlobe, zaboravili su kada ih je Beograd u koroni snabdijevao vakcinama i u svojim centrima sve imunizovao kao da su državljani Srbije. Da nije srpskih turista, i morski turizam bi im bio jak kao paučina...
Da je vladika Njegoš živ, Đukanovića bi mogao da proglasi “lažnim carem” ali uz njega bolje ide ono “Milo nejaki”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
