Milioni bez pokrića
O institucijama na nivou BiH se polemiše od kada su nastale, a godinama se njihov broj samo povećavao. U nekoliko navrata, uglavnom iz Republike Srpske, inicirana je tema o tome da konačno bude otvorena priče o stanju na tim adresama, da se podvuče crta te jasno vidi koja od njih je i potrebna ovoj zemlji, a s ciljem efikasnijeg funkcionisanja, ispunjavanja obaveza i smanjivanja enormnih računa na godišnjem nivou.
Međutim, te ideje, ma koliko nekada bile za dnevno-političke potrebe, a nekada istinska želja zbog racionalizacije, nisu uspjele da stignu na sto niti na dnevne redove, jer su to u startu, godinama unazad, bez argumenata, odbijali mahom politički predstavnici bošnjačkog naroda.
I tako su te agencije, kancelarije, instituti i druge za sve i svašta, pune službenika za sve i svašta, opstajale i opstaju, a to nas košta na stotine i stotine miliona maraka svake godine. A prošlo je i njih poprilično, a u svima njima smo slušali i slušamo kako smo siromašna zemlja i kako nam treba pomoć, a svjedočimo i tome da uglavnom svaki posao završavamo tako što se zadužujemo.
Suština je drugačija. Novca i te kako imamo, ali nije dobro raspoređen. Ne odlazi na prave adrese niti u prave svrhe, a zajednička kasa na nivou BiH je samo jedan od primjera čije su greške u koracima poznate svima. Revizori ih svake godine objelodane, sa podacima o potrošnji, ali ih malo ko čita, a kamoli postupa po preporukama.
Iako je u raznim ministarstvima, kancelarijama, agencijama, direkcijama, institutima zaposleno gotovo 23.000 osoba, među kojima svakako ima onih koji su svojim radom opravdali radna mjesta za koja su se izborili i koja su im poklonjena zbog kojekakvih partijskih zasluga ili simpatija, osim njih angažovani su brojni spoljni saradnici koji isto izvlače milione iz kase, bez sveukupnog dokaza o rezultatima rada.
I to je suština onoga na šta mnogi godinama upozoravaju. Da je zajednički nivo mjesto koje je u velikoj mjeri služi za uhljebljavanje po političkim, prijateljskim i kumovskim linijama iz sva tri konstitutivna naroda. I u tome leži i istina o tome zbog čega priča o racionalizaciji i smanjenju broja institucija na nivou BiH ne dolazi na dnevni red.
Takvih tema o kojima se priča, a zapravo ne priča, poduža je lista. Daleko od toga da u Republici Srpskoj i FBiH, kao sastavnim dijelovima ove BiH, nema takvih i sličnih problema, ali zajednički nivo je zamišljen znatno drugačije od ovoga što sada imamo. U svakom smislu.
Došlo je do tačke ključanja i situaciju u realne okvire mogu vratiti samo oni koji su zakuvali. I to da ih stalno ne pozivaju oni koji najbolje znaju njihove brojeve, već da sami priznaju greške te da se kroz dijalog sve tri strane pronađe izlaz iz ove krize koju će osjetiti svi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
