Meso kao luksuz

Istina, ta osnovna životna namirnica i sada je brojnim stanovnicima luksuz, naročito penzionerima koji su je odavno prestali kupovati na kilogram. Običaj ili samo navika da za ručak moramo imati neko jelo od mesa nažalost više nije mogućnost mnogih porodica, jer je slaba kupovna moć tradicionalne prioritete posložila malo drugačije. Mesne prerađevine poput jeftinih salama, viršli i pašteta sada su mnogo češće na trpezi stanovništva BiH, a razlog naravno nije taj što ljudi vole to da jedu, nego jer su prerađevine znatno jeftinije u poređenju sa sirovim mesom.  

Do bezobrazno visokih cijena mesa, koje su aktuelne već mjesecima, dovelo je prije svega enormno poskupljenje stočne hrane za šta je, kažu, krivac sukob u Ukrajini koji je izazvao nezapamćenu nestabilnost na tržištu žitarica.   

Tako je kukuruz kao osnovna žitarica u proizvodnji hrane za svinje, junad, piliće i drugu stoku u mjesecima iza nas dostigao rekordnu cijenu na svjetskim berzama. I samo prije mjesec i po za tonu je trebalo izdvojiti više od 800 KM, što je duplo više u odnosu na prošlu godinu. Iako se situacija sada polako smiruje a kukuruz iz sedmice u sedmicu pojeftinjuje, potrošači se ne mogu nadati nižim cijenama mesa. 

Tako bar kažu farmeri, kojima kako sami navode, ništa ne ide naruku. Niska otkupna cijena stoke, skupi energenti, nepredvidivi klimatski uslovi zbog kojih ne uspijevaju proizvesti dovoljno hrane za životinje samo su mali dio nagomilanih problema sa kojima se suočavaju već godinama.

Domaćim proizvođačima glavobolju zadaju i ogromne količine uvezenog jeftinog mesa iz Evrope, zbog kojeg nisu konkurentni na domaćem tržištu. Na njihove vapaje da se ograniči uvoz, bar povremeno, kada na farmama pristigne najveći broj stoke za klanje, niko godinama ne odgovara. Zbog svega pobrojanog nemali broj stočara već je smanjio proizvodnju, a sudeći po najavama štale za tov svinja, junadi i pilića biće sve praznije.

Nizvodni pravac u kome se kreće stočarstvo u Srpskoj prijetnja je da bi u skoroj budućnosti moglo doći do nestašice pojedinih vrsta mesa, naročito junetine čija proizvodnja godinama nije isplativa. Ako se to desi jasno je da će cijene mesa otići u nebo i tako postati luksuz većini građana BiH.

Institucionalna zaštita domaće proizvodnje, na kojoj poljoprivrednici godinama bezuspješno insistiraju, riješila bi bar dio nagomilanih problema i  farmerima dala motiv da nastave borbu za bolje sutra. Ako zaštita izostane, kao što vjerovatno hoće, možemo se tješiti da ćemo bar živjeti zdravije i umjesto mesa jesti “travu”. To je i onako sada moderno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.