Mektićev genocid
Gospodine Mektiću Dragane, otkako sam se počeo baviti poslom novinara uvijek sam nekako nastojao da najprije podastrem činjenice pa da se tek onda okrenem sagovorniku kako bi on to sve prokomentarisao. Činim to i ovoga puta.
Otvorena pisma obično se pišu nekom. I sa nekakvim povodom. Vi bi trebalo da ste neko. Ali o tome danas neću. Okrenuću se povodu, odnosno vašoj (znam ja napisati i veliko slovo V, ali...) izjavi, koju ste dali novinaru zagrebačkog "Večernjaka". U njoj velite kako bi Srbi, dakle oni kojima bi i vi trebalo da pripadate, trebalo da "prođu katarzu i priznaju genocid u Srebrenici". Čitao sam i slušao još puno priča o vama. Mnogima od njih nisam vjerovao, jer su se one kosile sa potezima koje vuče čovjek koji bi trebalo da bude među ljudima. Ali ovo posljednje, jednostavno me natjeralo da vam napišem otvoreno pismo.
Uz bezbroj štošta drugog pitaću vas da li ste čuli za Grozdu Delić iz sela Crkvine kod Goražda, kojoj su muslimani umorili četiri sina, kćer, zeta, unuku i još četiri bliska rođaka i to još devedeset i druge. I to još mnogo prije Srebrenice. Ali ste se zato bezbroj puta čuli, a možda se i sastali sa Munirom Subašić (i neka ste, jer je i ona stradalnik posljednjeg rata)... Sjećam se kako ste napali jednu novinarku zbog toga što njen sin studira pod nekakvim "sumnjivim okolnostima" u inostranstvu. A sin od te novinarke danas je najmlađi doktor nauka u našoj Republici Srpskoj... O "Srbskoj časti" znali ste sve i to samo nekoliko časova poslije objavljivanja onih fotografija, ali zato o "Askerima" već danima ništa ne znate... Mogao bih vas podsjetiti i na taze kako drugo do ratnohuškačke izjave Cerića, Dudakovića i brojnih drugih Tokića, Suljagića, Halilovića... Ali...
Znaš, Dragane, u Titovo vrijeme na put političara kretalo se od vezanja pionirske marame pa preko omladinca i kandidata za Partiju da bi se na kraju postao "onaj odozgo." Vi ste sve to preskočili tako da danas, i to preko noći, hoćete da pričate sa direktorom CIA. Preko noći hoćete da budete neko i nešto... Iz vašeg Prnjavora može se svugdje u svijet, ali vi ne možete od šefa policijske stanice u tom gradu odmah preko noći hoditi put centrala, na primjer, izraelskog Mosada... Poslušajte me, Dragane. Ne može se preko noći postati čovjek koji bi ovu zemlju trebalo da štiti od brojnih laži i još više nedobrih ljudi...
I opet ću o "Večernjaku", odnosno kruni svih vaših političkih stranputica i posrtanja. Kako vas, Mektiću Dragane, nije sramota da tvrdite kako je novinar izvadio iz konteksta ono što su svi objavili? Jer taj isti novinar pustio je tonski zapis u kojem smo svi, osim Cicka Bjelice, čuli da ste rekli to što je "izvađeno iz konteksta". Vaša izjava o "genocidu u Srebrenici" bila bi isto kao kad bih ja tvrdio da su na moj Drvar, u maju četrdeset i četvrte, iz aviona skakali partizani, a ne firerovi padobranci.
Pročitajte ovo, Mektiću Dragane i ako imate ogledalo stanite pred njega pa se upitajte da li novinar išta od ovog što je napisao laže. Ovo vam kažem zbog vašeg dobra. Jer ostanete li isti, u ovoj, zemlji jada i čemera, nećete moći biti ništa drugo do poslušnik onih sa baščaršijskih sećija. A ne čovjek koji bi trebalo da se ponosi na svoju ratnu prošlost i na narod kojem pripada.
S poštovanjem (ovo je samo iz kurtoazije).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
