Mektić i "Crni labud"

Sama ta činjenica dovoljno govori za sebe i nisu joj potrebni nikakvi dodatni komentari ni objašnjenja, isto kao što za to nema nikakvog opravdanja.

Jer, jednostavno, ministar bezbjednosti bilo koje zemlje ne može i ne smije sebi dozvoliti da bude u bilo kakvom kontaktu, ni javno ni tajno, sa ljudima takve reputacije, a pogotovo ne u BiH kojom mirno hodaju ratni zločinci jer nisu procesuirani ni 22 godine poslije završenog rata.  

On sebi ne smije dozvoliti da, nakon tog javnog blama,  javno kaže da nije znao ko je taj čovjek, da ga je prilikom fotografisanja vidio prvi i posljednji put, da mu dnevno na ulicama prilazi po desetak ljudi kojima mora ispuniti želju da se s njim fotografišu. To objašnjenje ne drži vodu jer Dukmanića znaju svi oni koji u Sarajevu nešto znače.

Osim toga, čak i da jeste tako, ako ministar bezbjednosti ne zna takve stvari i takve ljude, ako nema podatke o njima iz prve ruke, običan građanin u toj i takvoj zemlji ne može da se osjeća bezbjednosti. Posebna priča su kontradiktorne tvrdnje Mektića i Dukmanića.

Dok Mektić tvrdi da ga je vidio prvi put, da mu nije djelovao sposoban, da je "debeo i nezgrapan" mada se radi o vrhunski utreniranom sportisti, Dukmanić kaže da se dobro znaju iz fitnes centra.

Samo ta potpuna suprotnost u njihovim tvrdnjama dovoljna je da baci dovoljno sumnje na cijelu priču i Mektićevu tvrdnju o običnoj slučajnosti i njegovom neznanju.

Ozloglašenu jedinicu "Crni labudovi" povezuju sa ratnim zločinima za koje njeni pripadnici nikad nisu procesuirani, kao što niko nije procesuiran za napad na Aleksandra Vučića u Potočarima za koji javnost u Srbiji optužuje baš udruženje boraca "Crni labudovi". Malo li je to osnova da Mektićevo druženje s Dukmanićem bude povezano s njegovim prizivanjem makedonskog scenarija Srpskoj?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.