Meholjićev patriotizam
Tvrdnja Hakije Meholjića da je "Srebrenica prodata da bi Sarajevo bilo kanton" i da je Alija Izetbegović 1993. godine tražio da se ubije 5.000 srebreničkih Bošnjaka samo je još jedan dokaz da i zbog žrtava i zbog budućnosti o Srebrenici treba otvoriti sve istine.
Ako se ima u vidu ono o čemu Meholjić danas, kao ratni komandant policije i član ratnog Predsjedništva u Srebrenici, ali i kao čovjek kojem su u Srebrenici ubijeni najbliži članovi porodice, javno i glasno govori, onda je jasno da priča o Srebrenici nije gotova i da istorija nije napisana na licu mjesta. Istorija je nauka koja događaje posmatra na osnovu činjenica i fakata sa određene vremenske distance, koja bi trebalo, naravno, da garantuje neutralnost.
Jasno je, i niko normalan nema namjeru da spori da su u području Srebrenice počinjeni zločini nad Bošnjacima. Jasno je i niko normalan nema namjeru da spori da oni koji su te zločine počinili moraju da odgovaraju. Ali nije se znalo ili niko nije želio da govori o režiranju tragedije naroda i kontrolisanom ratu u BiH.
Meholjić kaže da je Izetbegović o režiji ove tragedije znao dvije godine prije nego što se ona dogodila. Govori o tome da je Sarajevo razmijenjeno za Srebrenicu, tačnije Vogošća. Zbunjujuće je jedino to što o tome ćute predstavnici srpske vlasti iz tog perioda. Iako bi i oni barem nešto o tome morali da znaju.
Morali bi znati kome, kako i zašto su ustupili srpske dijelove grada koji su krvarili cijeli rat - Vogošću, Ilidžu, Grbavicu... I naravno, onda bi morali znati, kako nam se na samom kraju rata dogodila Srebrenica. I zašto o njoj srpski narod u RS nije znao ništa sve dok nije počelo iskopavanje grobnica.
Istina o Srebrenici se iskrivljuje godinama. Na toj istini profitiraju mešetari raznih nacija, iz raznih udruženja. U domaćim i svjetskim medijima o tom slučaju, zločinu i kazni, govore izabrani da kažu samo jednu stranu priče. Upravo zbog toga mnogi krivci za Srebrenicu izbjegli su pravdu. Mnogi su se na Srebrenici obogatili, a i danas se bogate zloupotrebljavajući nevine žrtve.
Hakija Meholjić je patriota, istinski, koji traži da se kaže istina, otvore sve karte, žrtvama oda zaslužena pošta, a zločincima kazna. I da se stavi jednom zauvijek tačka na ovo poglavlje. Tačka na manipulacije i zloupotrebe.
Meholjić, kao žrtva tragičnih julskih događaja, ne priznaje ono što rade razna bošnjačka udruženja. S pravom je ogorčen što je u Memorijalnom centru u Potočarima ukopano 75 vojnika Bošnjaka koji nisu ubijeni u julu 1995. godine. Mirsad Tokača dodaje da je na spisku Memorijalnog centra oko 500 živih ljudi.
Pa ko to onda pravi "cirkus" od Srebrenice? Od žrtava zločina? Istina će kad-tad biti utvrđena. To očekuje bošnjački, ali i srpski narod. Istina o Srebrenici treba svima nama zbog budućnosti, koja nema perspektivu ako je gradimo na prošlosti koja počiva na tajnama, lažima i manipulacijama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
