Malinari teško na zelenu granu
Malinarima širom Republike Srpske i FBiH i ova godina počela je tmurno i hladno, a ako je suditi po onoj narodnoj da se po jutru dan poznaje, ništa bolje neće biti ni na kraju ovogodišnje sezone.
Kišno proljeće uticalo je na vegetaciju maline, koja je zakasnila, a olujno nevrijeme praćeno gradom prošlog vikenda je “obralo” plodove u Podrinju, gdje je podignuto najviše zasada maline.
Prije nekoliko godina mnogi su u proizvodnji ovog voća vidjeli šansu za dobru zaradu, koja će im i te kako popuniti rupe u kućnom budžetu, pa su se kreditno zadužili s namjerom da vrijedno radeći stvore nešto za svoje porodice. I zaista, tih prvih godina, malina je prozvana “crvenim zlatom” i to s razlogom. Visoki prinosi, sočni i kvalitetni plodovi i dobra otkupna cijena, bili su recept za uspjeh. Tih godina ruke su zadovoljno trljali i proizvođači i hladnjačari, a onda je krenula saga o sunovratu malinarstva.
Od i te kako isplative proizvodnje koja donosi visoku zaradu, malinarstvo je postepeno počelo propadati, a ukus slatkih plodova zamijenili su gorčina i razočarenje. Hladnjačari su počeli da spuštaju cijene, da bi prije dvije godine proizvođačima ponudili svega jednu marku za kilogram maline. Na tako bezobraznu ponudu vrijedni malinari nisu pristali, pa su mnogi zauvijek uništili zasade, samo da plodove svoga truda ne daju u bescjenje. Oni koji su do danas opstali uprkos svim nedaćama, najavljuju isti scenario, jer i ove godine, u jeku berbe, većina hladnjačara mudro ćuti o iznosima koje će ponuditi malinarima. Pojedini su ponudili 2,50 maraka za kilogram maline, što proizvođačima ne donosi nikakvu zaradu. Ukoliko po toj cijeni prodaju voće, pokriće samo troškove i dogodine ponovo početi od nule.
Međutim, većina hladnjačara i dalje kalkuliše i sve dok malinu ne smjeste u hladnjače, ne žele saopštiti cijenu po kojoj će plaćati sočne plodove. Tako su malinari ponovo dovedeni pred svršen čin, jer ne znaju da li da beru malinu i daju naslijepo ili da unište zasade, jer gubici im ne ginu kako god da bude.
Uzdaju se u pomoć nadležnih ministarstava, od kojih očekuju zaštitu, onakvu kakvu su dobili proizvođači pšenice i mlijeka, kojima su obezbijeđeni zagarantovani podsticaji.
Samo na taj način može se stati u kraj samovolji onih koji kroje otkupnu cijenu i u čijoj milosti se nalaze proizvođači kojima je voda odavno došla do grla.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
