Ma ko se još vozi busom?
Koliko juče svi zajedno smo svjedočili zlatnom dobu autobuskog međunarodnog prevoza.
Dok je u staroj Jugi vožnja vozom imala romantičarski šmek, ali i pozavidnu komercijalnu notu, lagano izumiranje putničkog željezničkog saobraćaja probudilo je autobuski, karakterističan za devedesete i početak dvijehiljaditih.
Postratna tranzicija i težak društveni status većine stanovništva, samim tim i manjak automobila u privatnom vlasništvu, nisu ostavljali putnicima namjernicima puno izbora pa su autobusi na duže relacije bili glavno prevozno sredstvo.
I nije bilo bitno što su mahom bez klime, stari i po nekoliko decenija, kupljeni u nekom međunarodnom dilu i uvezeni iz Njemačke.
Važno je da su karte bile povoljne, naročito povratne, tako da destinacije i razlozi putovanja nisu bili mnogo bitni, busom se išlo na more, na polaganje ispita, kod momka, u posjetu rodbini, na posao.
Kakva-takva stabilizacija društvenih normi i pojava srednje, takođe dobrostojeće, klase stanovništva proširila je vozni izbor te pogurala autobuske prevoznike u zapećak i stavila ih u isti koš sa mašinovođama i kondukterima koji su već uveliko putnike sa ovih prostora brojali na prste jedne ruke.
Uz avio-saobraćaj, privatna vozila po sistemu “svaki član porodice ima jedno”, situacija sa autobusima se drastično promijenila.
Nekadašnje gužve i stajanje između popunjenjih sjedišta od Banjaluke do Novog Sada su nestali, a zbog manjka interesovanja za ovaj način prevoza putnici ovih dana mogu da se raskomote i obično zauzmu dva sjedišta samo za sebe.
Podaci iz drugog kvartala ove godine o graničnom prometu putnika možda mogu da zbune neupućene, međutim, dublja analiza kaže da se deset odsto veći broj putnika ipak ne odnosi na one koji su se vozili autobusom.
Zbog svega navedenog autoprevoznici su prinuđeni da gase pojedine linije, a od pandemije pa naovamo ne uspijevaju da se vrate na pozitivnu nulu. Ako ćemo realno, svako će staviti komfor na prvo mjesto.
Svojim autom putuješ i odmaraš se kad želiš, a ako ćemo ugodnost i lični ćeif secirati do krajnjih granica, u svom automobilu si sam svoj di-džej i puštaš samo ono što je tvojim ušima ugodno.
Ako se u obzir uzmu i kilometri izgrađenih autoputeva u prethodne dvije decenije te koliko-toliko povoljne cijene goriva, izbor se sam nameće.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
