Luksuz na kvadrat
“Šta to bješe kriza?” Pod krov ove parole može da stane ne tako mali broj onih koji u Republici Srpskoj imaju toliko novca da ne znaju gdje prije da ga potroše.
Ako pustimo mašti na volju i zamislimo da baš taj krov pripada jednoj od zgrada u centru Banjaluke, logično je da će oni sa džepom bez dna u njoj birati najluksuznije stanove.
Baš u vrijeme kad srednja klasa kuka kako inflacija pojede platu u nekoliko dana, kad sindikalci izlaze na ulicu jer traže veća primanja, a pumpadžijama ne pada na pamet da smanjuju cijene goriva - u nekoj drugoj, za njih paralelnoj realnosti, ljudi kupuju stanove od po nekoliko stotina kvadrata.
Da apsurd bude veći, kriza je prouzrokovala slabiju potražnju za stanovima kad su u pitanju stanovnici sa prosječnim primanjima, dok u isto vrijeme nije ni za milimetar potresla potražnju za kvadratnim luksuzom.
I dok se u prvoj varijanti svi zadužuju po principu “biću bankarski rob u narednih 30 godina” - bogati sloj iskešira novac, uz često nerealne prohtjeve, toliko nebitne običnom narodu.
Traže se, uglavnom, posljednje i krovne etaže, stanovi sa džakuzijem i mermernim pločicama, gdje arhitekte projektuju kompletne enterijere, što ionako preskupim stanovima diže cijenu u nebo.
Čak i kad agenti za nekretnine udovolje svim njihovim razmaženim zahtjevima i luksuznim pikanterijama, apsurd je što se takvi kupci nekad odluče da ne kupe stan zbog ni manje ni više nego komšija iz ulaza.
Da, dobro ste pročitali, kad imate novac, dozvoljeno je čak i takvo biranje, ili u prevodu - luksuz na kvadrat.
I sve to u zemlji apsurda, gdje skoro trideset godina nakon završetka rata ljudi i dalje žive u kolektivnim centrima.
Prema informacijama pojedinih udruženja, na terenu je utvrđeno da postoji više od 104 kolektivna centra, odnosno više od onoga što nadležne institucije tvrde.
Naravno da poređenje suštinski nije na mjestu jer svako ima pravo da raspolaže svojim novcem kako želi i tu nije ništa sporno.
Sporno je to što smo kao društvo i dalje nasađeni naopako pa je kompletan sistem dozvolio ovakve klasne razlike. Možda je porez na bogate korak u pravom smjeru?
Ili ćemo ostaviti da i to obećanje, nakratko izvađeno iz naftalina, ponovo proguta zaborav.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
