Ludilo
Miloš Forman je 1975. godine snimio kultni film “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, nagrađen kasnije “Oskarom”, u kojem je dao upečatljivu sliku ludnice kao metafore savremenog svijeta, opisujući borbu pojedinca protiv represije, autoritarnog i bolesnog društva.
Film je izazvao posebnu pažnju zbog scena u kojima je prikazano “liječenje” pacijenata elektrošokovima. Pokazalo se kako je Forman bio veliki vizionar, neko ko je vidio u kom pravcu svijet ide, odnosno koliko su oni koji bi trebalo da se brinu o “zdravlju” ljudi i društva spremni ići u svojim opasnim eksperimentima.
Umjesto da svakim danom, u svakom pogledu napredujemo, što reče Slavko Štimac u filmu “Sjećaš li se Doli Bel”, utisak je da svakim danom u stvari nazadujemo. U svakom pogledu. Uništava se institut porodice kao stuba društva, dostojanstvo ljudi, svijet kakav smo do sada poznavali. Represija, autokratija i ograničavanje sloboda postali su oličenje današnje moderne demokratije.
Živimo u svijetu u kom su najveći “mirotvorci” i “borci za slobodu” u stvari najveći trgovci oružjem i ratni osvajači, a zagovornici suvereniteta - rušitelji istog. Ljudi se pretvaraju u ovce. Prave se stada. Razni i samozvani “doktori”, sa klinikama smještenim od Vašingtona, preko Londona i Brisela do Berlina, nas ubjeđuju kako je to za naše dobro. Oni će da misle umjesto nas. U stvari, sve se na kraju svodi na bolji život jedan odsto građana na ovoj planeti.
Nažalost, i BiH je dio te Formanove priče. Toliko godina nakon građanskog rata, umjesto da smo bar u drugoj ili trećoj brzini, mjenjač i dalje stoji u položaju rikverca. Stare rane nikako da zaliječe, jer pojedini političari svjesno štekaju antibiotike. Umjesto da budu pragmatični, oni su radije prihvatili ulogu doktora iz Formanovog filma.
Iz SDA danima prijeteći poručuju kako oni, zbog viših nacionalnih interesa, moraju biti dio vlasti, na čelu ovdašnje klinike. Po svaku cijenu. Prijeti se i nekakvim narodnim buntom. Umjesto aspirina predlažu nove elektrošokove. Nisu navikli drugačije raditi.
U tim njihovim nastojanjima podržani su od strane pojedinih vjerskih lidera, koji umjesto da budu psihoterapeuti, da propagiraju mir i suživot, udaraju po ratnim bubnjevima, ponovo sluđujući već izbezumljene ljude.
Još su gori oni koji javno odobravaju takve poteze, od raznih samozvanih doktora sa strane, koji umjesto da se drže ranije uspostavljenih dijagnoza koje su oni napisali, predlažu nove koje iznutra izjedaju unutrašnje tkivo i od mozga prave kašastu masu. I sve dok je tako, da je dobrobit pojedinca ili nekog sa strane preča od opšte, ne treba ničemu da se nadamo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
