Loša politika i gora ekonomija
U BiH, od kada je počelo pisanje njene postdejtonske istorije, nisu cvjetale ruže. Uvijek se kuburilo sa problemima koji su se nemilice nizali gotovo iz dana u dan, a u pozadini je redovno bila politika, zbog koje su učestale blokade i sabotaže čak i onih dobrih, korisnih stvari za sve.
Kriza u koju je zemlja zapala, koja je vrhunac dostigla nametanjem dopuna Krivičnog zakona iz pera Valentina Incka uoči njegovog odlaska i čiji kraj se ne nazire, prijeti da dodatno izoluje i parališe BiH koja nikako ne uspijeva da stane na zelene grane.
U vrtlogu političkog haosa, koji je tim potezom dodatno ojačao, sve drugo je palo u drugi, treći plan, ali će se oslikati na sve sfere života. I za to će ponajmanje biti kriva Republika Srpska, a najviše stranci koji nemaju dobre namjere i oni domaći koji imaju drugačiju viziju temelja BiH.
I dok politika s jedne strane udara, na drugoj trpi ekonomija. Trpjela je i ranije, ali sada sve ukazuje da će brojni projekti ostati da lebde u vazduhu i čekaju bolje dane koji se ni ne naziru.
Netrpeljivost, pomiješana sa inatom, već je stavila na čekanje nekoliko važnih projekata u BiH, odnosno na teritoriji Republike Srpske. Na listi čekanja su infrastrukturni projekti poput graničnog prelaza kod mosta “Bratoljub” koji spaja BiH i Srbiju, izgradnja hidroelektrane “Buk Bijela” i drugi, a istovremeno je druga strana, koja je kočila prethodno navedene, zahtijevala da se preko noći riješi, na primjer, smještaj migranata u BiH, a posebno da se rasporede i na teritoriju Republike Srpske.
Bez politike se ne može, ali ona je u ovoj i ovakvoj zemlji, u kojoj nam kapu kroje i čorbu začinjavaju stranci, donijela više štete nego koristi. Duge godine smo izgubili vrteći se u lavirintu teških riječi, prepucavanja i traženja više od onoga što je dato BiH i njenim entitetima.
Da je od početka poštovan Dejtonski mirovni sporazum u obliku u kojem je i napisan, sigurno ne bi bilo gore od ovog što sada imamo. Da su se svi još tada pomirili sa ratnim epilogom, bilo bi bolje svima.
Sigurno bi bolje i više međusobno sarađivali i ispomagali se, kao što čini većina običnog naroda. Imali bi uređenije sisteme, jače institucije, bolje živote i imidže na regionalnim, evropskim i svjetskim listama, a u takvoj zdravijoj atmosferi brže i lakše bi sami rješavali svoja otvorena pitanja te ona sa komšijama, ali...
Zbog ko zna kojih sve interesa, i domaćih i stranih, imamo ovo što imamo. Neuspjelu zemlju koja je u blatu do grla i u kojoj se i dalje “ratuje” riječima.
U kojoj čak i dobre, pozitivne stvari ostaju u zapećku jer neko to tako hoće i u kojoj sve postaje politika, prije ili kasnije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
