Lista srama

Umjesto da dužnici izmire obaveze i tako pobjegnu sa te liste, oni su svoja dugovanja za te tri godine, kad je prvi put objavljen spisak, povećali za čak sto miliona maraka.

Da objelodanjivanje najvećih dužnika uopšte nije imalo efekta, niti je uticalo na njih, pokazuje i činjenica da prvih deset pozicija po visini duga i nakon tri godine drže ista preduzeća i institucije, a koliko im objavljivanje liste ne smeta, govori i podatak da su taj dug povećali za čak 21 milion maraka.

Ne smeta im jer nisu imali nikakve sankcije osim, eto, propalog pokušaja javnog diskreditovanja na osnovu egzaktnih podataka što njima, vidjelo se, ne znači ama baš ništa.

Ne smeta im čak ni to što su uredni poreski obveznici vidjeli ko su dužnici s kojima ne treba da posluju. Jer takav profil pojedinaca koji vode te firme i institucije regularno poslovanje i ne zanima, kao ni oni koji posluju po zakonima.

S druge strane, ipak je sigurno da je objavljivanje spiska dužnika imalo pozitivan efekat za one koji rade sa drugim kompanijama i koji su, tako, dobili uvid u situaciju, saznali s kim ne treba poslovati, izbjegavajući eventualne nesagledive probleme s papirologijom.

Zato treba nastaviti ažuriranje liste i objavljivanje spiska dužnika, uz mogućnost uvođenja efikasnijih mjera kažnjavanja.

Poseban segment u toj priči zauzima način na koji je definisan PDV. Oni koji isporučuju robu PDV moraju da plate bez obzira na to jesu li tu robu i naplatili, zbog čega se stvara lanac nelikvidnosti, jer jedno dugovanje izaziva drugo.

Do eventualne promjene uspostavljenog PDV-a, koja bi dovela i do efikasnijeg izmirivanja obaveza poreskih dužnika, u UIO bi trebalo da razmisle o uvođenju oštrijih mjera prema neplatišama.

Pošto je očigledno da apel UIO na savjest, moral i poštenje poreskih dužnika nije djelovao, ne preostaje ništa drugo nego da ih na izvršenje zakonskih obaveza natjeraju primjenom oštrijih sankcija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.