Lijeva ruka, desni džep

Ekonomska kriza donijela je i krizu morala i svih ostalih ljudskih i društvenih vrijednosti, pa su naglo bogaćenje pojedinih postratnih biznismena i političara te rastrošnost državnih institucija po glavi udarile i izopačile i najobičnije službenike, blagajnike, radnike u tim ustanovama.

Sve to, naravno, nema nikakvog opravdanja, ali u zemlji kakva je BiH sve može da se opravda tvrdnjom da je riječ o lošoj, ludoj zemlji u kojoj samo vrijedi biti lopov.

Naravno, ne treba pretjerivati i generalizovati, ali treba priznati da tu ima istine i da su počeli da kradu i oni koji nemaju potrebu za tim i koji nisu ni blizu ivice egzistencije.

Zašto bi, inače, jedan blagajnik u Agenciji za pružanje usluga u vazdušnoj plovidbi BiH, dakle čovjek sa solidnim poslom i izvjesnom budućnošću, uzimao iz kase novac uz ogroman rizik da bude uhvaćen i da mu dalji život bude negativno obilježen?

Nije on jedini, naprotiv, dosta je sličnih slučajeva, i sve ih je više. Plus što ne možemo znati koliko je onih koji nikad nisu, niti će biti otkriveni.

Sve prave vrijednosti pale su u vodu, a pohlepa za njegovim veličanstvom dolarom poprima, izgleda, razmjere i opasnost epidemije. Tačno je da je molitva za Boga, a novac za čovjeka, ali šta činiti kad novac postane đavo i počne da vlada ljudima, a ne oni njime?

Jer tada blagajnik iz kase u BHANSA uzme 400.000 maraka, tada ključar Centralne banke iz trezora banke lagano za dvije godine iznese 600.000 maraka. Tada blagajnik Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice hladno prisvoji povjerenih 24.000 maraka, a malo više uzme i blagajnik Ministarstva civilnih poslova. Uz to, nepoznati lopov otme 50.000 maraka od blagajnika MIP-a koji je novac podigao iz banke i nosio ga na radno mjesto bez obezbjeđenja.

Ovdje je riječ o samo nekoliko poznatih slučajeva i počinilaca,  a pošto ne znamo koliko je onih nepoznatih, možemo samo da pretpostavimo u kojoj mjeri je novac-đavo zavladao ljudima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.