Lezi, lebe, da te jedem
Prije nekoliko godina jedan od njemačkih univerziteta ponudio je tri stipendije, svaka u vrijednosti od 1.600 evra, onima koji podnesu zahtjev za to da ne rade ništa. Ali proces dobijanja novca nije bio tako jednostavan. Aplikanti su morali da ubijede “porotu” da je njihovo izabrano područje “aktivne neaktivnosti” - relevantno.
Prijava koja je morala biti popunjena imala je samo četiri pitanja: “Šta ne želite da radite?”, “Koliko dugo to ne želite da radite?”, “Zašto je bitno da to ne radite?” i “Zašto ste baš vi prava osoba za to?”
Sudeći prema upozorenjima predstavnika sindikata javne uprave, ova šema zapošljavanja očigledno je prisutna i kod nas u mnogim javnim preduzećima i ustanovama u kojima, samo za odabrane, očigledno važi ona “lezi, lebe, da te jedem”. Ti i takvi razni “lezilebovići”, kako upozoravaju sindikalisti, iako godinama unazad ništa ne rade, za taj svoj nerad primaju platu. I ne samo to, oni čak i ne dolaze na posao, pa je tako malo onih koji znaju i kako oni uopšte izgledaju.
Na to je nedavno ukazalo i rukovodstvo “Elektroprivrede Srpske”, navodeći kako su primili nekoliko anonimnih pisama u kojima se ukazuje da postoji jedan broj zaposlenih radnika u pojedinim proizvodnim preduzećima iz sastava ERS-a koji se godinama nisu pojavili na poslu, te da postoje indicije da se oni “liječe od reume” na nekoj od egzotičnih destinacija.
Vlada Srpske je najavila obračun s njima, ali i onima kojima su im to omogućili, da o trošku građana “lezilebare”. Po ovoj najavi, bila je primjetna velika panika koja se stvorila u dijelu javnosti, pogotovo među onima koji su se osjetili prozvanim. I sama njihova reakcija ukazuje da, gdje ima dima, ima i vatre.
Svi su požurili, i prije nego što je izvršena kontrola i utvrđeno stvarno stanje, da istaknu kako, koliko je njima poznato, u njihovim preduzećima i ustanovama nema takvih lica. Kako bi se osigurali, upotrijebili su i “ali”, kao osigurač. A to “ali” znači da, ukoliko se ipak utvrdi da takvih lica kojim slučajem i ima, oni će se s njima “obračunati” tako što će im ekspresno uručiti radne knjižice.
U čitavoj ovoj priči nisu toliko bitni ti razni “lezilebovići”. Ko je lud da se odrekne plate i napusti posao ako mu poslodavac omogući “produženi vikend”, koji traje godinama. Nisu oni ništa krivi. Glavni krivci za ovu pojavu su oni koji su im to omogućili i gledali kroz prste. Ti i takvi, razni direktori i šefovi radnih jedinica, trebalo bi da budu prvi na spisku za otkaz kako bi se dao “primjer”.
Jedno od rješenja moglo bi biti, a o čemu u Vladi Srpske uveliko razmišljaju, pravljenje javnog registra zaposlenih u javnom sektoru.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
