Lejla sa Mećavnika
Iran ovih dana slavi svog prvog “Oskara”. Razlog za to nije samo prestižna nagrada kojom je ovjenčan “Razvod”, reditelja Ašgara Farhadija, kao najbolji film van engleskog govornog područja. Iranski mediji prenijeli su da je pobijedila iranska kultura.
Pobijedila je i Lejla Hatami. Jer ona je više od glumice.
Umjetnica koja je povezala isprazno blještavilo Holivuda sa svim njegovim stereotipima o dobrim i lošim momcima sa iranskom tradicijom u kojoj “leži” i skromnost i otmjenost.
Sve to tananim nitima Lejla Hatami uplela je u san koji je odsanjala na javi, na Mećavniku, u Drvengradu, “čardaku ni na nebu ni na zemlji”, koji je sagradila mašta proslavljenog režisera Emira Kusturice.
Nije Lejla samo gledala filmove na ovogodišnjem Kustendorfu, hrabrila mlade autore i otkrivala im svoje umjetničke puteve, predsjedavala žiriju. Ona je pokazala da što je čovjek na višem umjetničkom nivou, time je manje ostrašćen prizemnim nacionalističkim pričama.
I baš u vrijeme kada je reis Mustafa Cerić tražio da se predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik proglasi personom non grata u arapskim zemljama, vodeća iranska i svjetska glumica, smještena iznad pojedinačnog i prolaznog, na Kustendorfu je sa Dodikom popila kafu, fotografisala se s njim i prenijela mu svoje oduševljenje Mokrom Gorom, ljudima koje je upoznala na Mećavniku i toplom srpskom dušom.
Sa sviješću da je slava tek bljesak, u vremenu bezumlja i netolerancije, pokazala je Lejla i najveće vrline čovjeka, a to su skromnost, iskrenost i pristupačnost, svojstvene samo ostvarenim i velikim ljudima.
Održala je lekciju i onima u sarajevskoj moralnoj čaršiji koji nas bjesomučno “uče demokratiji”, a ne propuštaju priliku da poruče da je ta demokratija u stvari ono što i kako oni misle da je bilo, da jeste i da će biti.
“Oborila” je Lejla i sve kritike Holivuda da Teheran “guši” filmsku industriju. Nije slučajno “Razvod” koji je sniman baš u Teheranu dotakao duše ljudi na svim meridijanima. I nije samo iranska kinematografija ušla u istoriju.
Nezavisna, slobodoumna, otmjena Lejla Hatami je metafora umjetnice koja je dosegla sami vrh i ušla u istoriju iz koje je niko više i nikada ne može istjerati. I nije slučajno “Razvod” prikazan na Kustendorfu, prije Berlina i prije Los Anđelesa. Jer do tamo mogu da stignu samo oni filmovi čija je umjetnička vrijednost neosporna.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
