Legalizacija objekata

Među vlasnicima nelegalnih građevina mnogo je onih koji su se o zakon oglušili zbog nemaštine, pa su kuće gradili kako su znali i umjeli samo da ne spavaju pod vedrim nebom. Imaju volju da ozakone gradnju, ali para za naknadu i rentu nemaju. Među njima nisu rijetkost ni oni koji su u vihoru rata devedesetih izgubili sve što su s mukom stekli i bježeći pred neprijateljskim granatama svili nova gnijezda, nelegalna, ali jedina koja imaju.

To što nemaju novca da plate legalizaciju svakako nije opravdanje za kršenje zakona. Ne treba zaboraviti ni da je među nesavjesnim graditeljima veliki broj onih koji su svoje vile zidali do neba, svjesno kršeći zakon. Takvima sigurno ni ova nova šansa neće značiti ništa, posebno  ako uzmemo u obzir to što radnom verzijom novog zakona nije definisan rok za podnošenje zahtjeva za legalizaciju. Takvi će i dalje tražiti samo rupu u zakonu, odugovlačiti i busajući se u prsa hvaliti svojim nezakonitim imanjima. Nisu ni svjesni da kuću pravljenu na divlje ne mogu ni potomcima u nasljedstvo ostaviti, a kamoli prodati. Onima koji su zidali objekte veće od 400 kvadrata biće naplaćena i dodatna naknada za legalizaciju.

Međutim krivica i nije samo njihova, dobar dio odgovornosti nosi i vlast koja je u to vrijeme dozvolila da nelegalne kuće niču kao pečurke poslije kiše.

Pravo pitanje je da li su pojedini vlasnici nelegalnih građevina uopšte i zaslužili novu priliku, jer do sada su ih prokockali bezbroj.

Novi zakon, ako bude usvojen, pokazaće da li je imalo smisla pružiti još jednu priliku vlasnicima divljih građevina ili će oni kao i do sada nastaviti da rade i grade po nekim svojim pravilima.

Iako rušenje kuća nije rješenje, ne treba zaboraviti da je prema opštinskim spisima teritorija na kojoj se nalaze bespravno izgrađeni objekti zapravo prazan prostor te da bi svakog časa vlasnicima pred vrata mogao doći bager.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.