Lavirint

I dosta toga i jeste precrtano. Dosta toga odavno više nije blijeda slika onoga što je te godine napisano, onoga što je zaustavilo rat i onoga što je ugrađeno u temelje nove BiH. Najveću ulogu u tim i sličnim igrarijama, za koje se iz dana u dan potvrđuje da su bile i ostale veoma opasne upravo po mir, su imali stranci, i to dobrim dijelom oni koji pod ovim dijelom neba važe za čuvare tog istog mira.

Posljednji dokaz je nametanje odluke Valentina Incka o zabrani negiranja genocida koja je uzburkala sve duhove prošlosti, dala vjetar u leđa onima koji se nikada nisu pomirili sa Dejtonom i onim što je BiH postala nakon te mirovne konferencije, da mogu nastaviti sa pokušajima da osvoje sada u ovom vremenu mira ono što nisu uspjeli tokom ratnog vihora.

I to je više nego očigledno, a Republika Srpska se našla na udaru veoma jakih i opasnih vjetrova te je primorana da se brani. Jer ko ne bi? Prosto je nemoguće i zamisliti jednu Austriju ili Njemačku da bi mogle skrštenih ruku da sjede i trpe udare kakvi su sada na Republiku Srpsku.

Demokratska prava i pravna borba su jednaki za sve, ili bi tako trebalo da bude. Često iz međunarodne zajednice poručuju da je završeno sa crtanjem novih granica na Balkanu, pa je realno da se uputi kontrapitanje - šta je sa poštovanjem graničnih linija u BiH koje su povučene po okončanju rata, kada su međunarodno priznate Republika Srpska i FBiH koje zajedno čine BiH? Jer se svi prave da ne vide očiglednu stvar, a to je kako se godinama pokušavaju poljuljati temelji Srpske kako bi, s vremenom, nestala.

BiH je u lavirintu od nastanka. Teško je uspostaviti balans tamo gdje su tri naroda, tri istine i tri težnje, a još teže je kada je tu stalno neko kao što je visoki predstavnik koji vedri i oblači u zavisnosti od toga, kako bi narod rekao, na koju nogu ustane, i kada iza sebe ima svitu stranaca koji mu daju vjetar u leđa, eto, jer im se može.

Teško da bi lakše bilo i kada bismo bili sami, odnosno kada bi na vrata OHR-a stavili katanac za sva vremena i poželjeli da se nikome više ne ponovi u obliku kakav je bio u BiH, ali bismo barem znali da sami krojimo sudbinu i da imamo institucije u kojima može, ima ili nema dogovora o elementarnim stvarima i potrebnom napretku.  Da smo manje imali potrebe za politikom, sigurno bismo imali više vremena da sređujemo stanje u svojim redovima i da pokušavamo da ovo mjesto, u koje su nas stavili, stvorimo što boljim za sve. Tada se Srpska ne bi morala braniti na svakom koraku, a čak bi i FBiH možda profunkcionisala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.