Laboratorije čekaju bolje dane

Koliko je voća u sokovima koje svakodnevno pijemo, ima li u flašicama i cuclama za djecu štetnih hemikalija ili hormona u hrani za sportiste, samo su neke od analiza koje su laborantima u Srpskoj nedostižne.

Kaskajući za laboratorijama u regionu i svijetu pravdamo se visokim troškovima koje iziskuje uvođenje novih metoda, a često nam je izgovor i to što se mnoge od pomenutih analiza ne rade tako često, pa njihovo uvođenje nije isplativo.

I umjesto da novac usmjeravamo na modernizaciju vlastitih kapaciteta i uvođenje savremenih metoda, mi radije plaćamo skupe analize u inostranstvu.

Ne možemo a da se ne zapitamo otkud nam novac da neki uzorak provjerimo u inostranstvu, a nemamo da takve metode bar pokušamo da uvedemo kod nas?

Iz razgovora sa nadležnima, koji na pomen ovih analiza kažu da se uvijek možemo obratiti referentnim laboratorijama u regionu i EU, stiče se utisak da samo biramo izgovore, a da se ne trudimo da otvorimo sve karte i vidimo šta je zaista isplativije i bolje.

Uvođenje nekih od pomenutih analiza, poput provjere hormona u hrani za sportiste, je na pragu. Kada će ova procedura zaživjeti, kao i obično, zavisi od dugotrajnih procedura. Krajnje je vrijeme da svi skupa počnemo da stvaramo nešto za sebe, nešto od čega ćemo dugoročno sigurno imati koristi.

Makar radili samo po nekoliko kompleksnih analiza godišnje, sigurno je da bi se investicija u modernizaciju laboratorija višestruko isplatila.

Novac koji izdvajamo za analize u inostranstvu ostajao bi u Republici Srpskoj, a buduće generacije hemičara i tehnologa brusile bi znanje u savremenim laboratorijama i bile rame uz rame sa svjetskim stručnjacima.

Dok nadležni konačno ne odluče da je vrijeme da stanemo na vlastite noge i kompleksne analize obavljamo u svom dvorištu, ostaje nam samo da vjerujemo da je sok od borovnice koji pijemo zaista napravljen od sočnih bobica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.