Kulminacija krize
Na nivou BiH mjesecima nema pomaka, a situacije je takva da su poklekli i oni najveći optimisti.
Vlast niko da se formira. Stalno idemo dva koraka unazad, a još nema ni na pomolu onog jednog koji bi ponudio nikakvu nadu da će se jednom i u ovoj i ovakvoj zemlji krenuti od nule i pokušati spasiti što se spasiti može za dobrobit onog običnog čovjeka koji gleda kako spojiti kraj s krajem.
Izborni pobjednici se znaju mjesecima. Narod je donio tu odluku i sasvim je logično da oni koji su dobili povjerenje naroda formiraju vlast. Zato valjda izbori i postoje. Ili to pravilo ne važi u BiH.
Kriza iz dana u dan sve više raste, a političarima jedino što idu od ruke su izjave kojima bombarduju drugu, odnosno treću stranu. I tako to traje od kada je spuštena rampa za dogovor o formiranju vlasti, odnosno od kada je bošnjačka strana ispostavila pristupanje NATO kao uslov za ispunjavanje volje koje su birači pokazali jedne nedjelje u oktobru prošle godine.
I upravo su oni ti koji u posljednje vrijeme najčešće istupaju kao najveći zaštitnici BiH i njenog suvereniteta dok sa druge strane, prema svemu što možemo čuti i vidjeti, zapravo rade protiv te iste BiH.
Sve češće se posljednjih dana može čuti i da se neki drugi pripremaju da sjednu za pregovarački sto, iako im većina birača nije dala legitimitet da te pozicije, ali eto i to dešava. I onda je jasno zbog čega smo ovdje gdje i jesmo. Na dnu gotovo svake regionalne, evropske i svjetske ljestvice.
Jedan od razloga je i činjenica koju niko ne može da ignoriše, a to je da je na sceni u BiH i dalje Kancelarija visokog predstavnika i OHR koji su već i previše štete nanijeli ovoj zemlji, a predstavljaju se, kao i neki gore navedeni, njenim zaštitnikom.
Dejtonski mirovni sporazum je, jasno, donio mir koji ničim ne može da se plati, a isto tako je jasno da ništa nije nepromjenjivo, ali pod uslovom da su sa eventualnim promjenama saglasne sve tri strane koje se pitaju u BiH. Ali tako nije bilo i zato sada mnogi treba da snose posljedice ako ih bude, a teško je povjerovati da neće.
Dogovor i razgovor su ključ svega. Kako u životu, tako bi trebalo da bude i u politici. Previše mjeseci i godina je BiH izgubila vrteći se u lavirintu u koji su je dovele pojedine sulude želje pojedinaca iz domaćih struktura, uz ruku stranaca na ramenu. Previše pitanja je još otvoreno i previše prepreka ima još na putu ka boljem sutra, ali to neka ide na dušu onima koji su sve i učinili to tako još bude nakon gotovo četvrt vijeka od Dejtona i mira na ovom području.
Vremena je sve manje. Neke stvari se moraju drugačije posložiti da bi BiH uopšte mogla i da pomisli da napreduje, a kamoli da u tome i uspije. Ključ je u rukama tri naroda i volji koju su iskazali na izborima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.