Kuda ide ovaj svijet?
U moru nelogičnosti posebno se ističe ona koja za svakog iole trezvenog predstavlja potpuni nonsens. Međutim, sudeći po statistici u vezi sa potražnjom za mobilnim telefonima i trezvenjaci su jedni od konzumenata. Samo za prvih šest mjeseci ove godine carinici su sabrali da je narod u BiH kupovao telefone i šakom i kapom, a kada se sve stavi na papir, ispada da su na njih potrošili sedam miliona maraka više u odnosu na isti period prošle godine.
Zamislite samo kolika bi to bila gomila telefona kad bismo ih poslagali na jedno mjesto, pravo malo brdo moderne tehnike. I moderne pošasti, ako ćemo stvari posmatrati iz sociološke perspektive.
Izokrenute vrijednosti i sveopšta komercijalizacija natjerale su društvo da se telefoni individualizuju, tako da ih svaka kuća ima baš onoliko koliko članova u njoj živi. Ne računajući, naravno, one najmlađe, ali se i taj trend sve više urušava.
Ako ih pitate, djeca danas znaju bolje razlikovati “ajfon 14” i “samsung A55” nego što bi isto to uradila sa djelima Petra Kočića i Branka Ćopića. A ako baš moraju da ih čitaju, ove knjige ne iznajmljuju u biblioteci nego ih čitaju na telefonu.
Dakle, čovjek je dobio svog novog najboljeg prijatelja. Mazi ga i pazi, a kada je tužan, čak i priča s njim. Kako se svijet, sa komunikološkog aspekta, sve više srozava u ovom segmentu, udaljavajući nas suštinski jedne od drugih, različite devijacije “Sirija” vrlo lako su moguće u ne tako dalekoj budućnosti.
Serija “Crno ogledalo” sve više gubi prefiks SF-a, a zaljubljivanje Hoakina Finiksa u inteligentni operativni sistem sa ženskim glasom u filmu “Ona” doživjeće uskoro premijeru i na velikom platnu stvarnosti.
Gdje su nestala ona vremena kad smo brojali minute razgovora putem jedinog kućnog telefona, strahujući da roditelji na mjesečnom računu ne shvate da se razgovor preko žice ipak “malo odužio”?
Nepovratno su izgubljena i svi mi se kolektivno svakog dana “apgrejdujemo” u neke nove realnosti, bitno drugačije od onih prethodnih. Tehnologija toliko brzo napreduje da bi, u slučaju da neko dvije godine prestane da prati trendove, lako mogao da ispadne iz svih tokova.
Ako dobro pogledate roditelje sa djecom u gradskom prevozu ili u čekaonicama, vidjećete tužnu sliku djece koja se “smiruju” tako što su im telefoni u rukama. Sve dok se odgoj djece ne transformiše iz faze “robotizovanog djetinjstva” u fazu “vratite nam Branka Kockicu”, mobilni operateri i kompletna mobilna industrija zadovoljno će trljati ruke.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
