Krugovi moći

Prvi i najveći krug moći su banke. O njima nikad ništa ne čujemo, osim nekad i malo. Drugi krug moći, jači od politike, su mediji. Politika je na trećem mjestu. Tek onda dođu školnici, filozofi, naučnici, piskarala, sportisti, nevladine organizacije, pisci i ostala sitna boranija. Mediji su, dakle, iako u njima rade nikad bogati, jako važni politici. Bankama ne, one su iznad. Ali, politika, ako misli opstati, mora se umiliti medijima ili ih podrediti sebi. Umiliti se moraju, zbog javnosti. Ne smiju proizvoditi prljavi veš, jer će ih mediji razgrnuti na televizijske, novinske i internetske žice.

Ako mediji potpuno "legnu" pred politikom, onda tek dijelom normalan čovjek iz Trebinja može napasti, recimo, vladiku, kazati da je kriminalac. Mediji služe svrsi, obaranju ili stvaranju autoriteta. To jeste kratkog vijeka, istina je nevjerodostojna zbog nedostatka izvora "druge strane", ali kratkoročno pali, i te kako.

Ipak, podređivanje medija ima i svoj kontraefekat. Kao u Turskoj, recimo. Na ulice su ljudi izašli zbog, kako se kaže, drvoreda. Nisu. Ne rizikuje se život radi drvoreda. Zbog istine, da. Glumci, profesori, studenti, na ulici su zbog represije. Fizičke? Ma ne. Ne hapse tu ljude zato što su pisci, novinari, profesori, hapse ih i zatvaraju kad kažu nešto što se Erdoganovom režimu ne sviđa. U Srbiji još ne hapse, za sada samo državna bezbjednost njuška po regiji i ispituje može li početi sa zatvaranjem. A zna da ne može. Srbi jesu odsrbljeni i poniženi. Crkva im je Sodoma i Gomora (doslovno, sodomija i srebroljublje na djelu), vlast u Srbiji spremna da ih proda za evro po glavi i mir do kraja mandata, ali su Srbi ipak Srbi. Oni koji se drže saveza i obećanja i kad im se ne isplati, koji se kad-tad sjete da imaju čast i obraz. Odreći se drugih Srba znači odreći se i srpstva u sebi, a upravo to jahači srpske apokalipse, sva tri i London (4 na broju), pokušavaju Srbima da urade.

Mediji u Srbiji su pod kontrolom. Za njih pokret "Dveri", opozicioni i patriotski, a jak, ne postoji. Vojislav Šešelj mi je bio zabavan na TV-u, ali se čini da je odlučeno da se medijski ubije. Ne može se čovjek više nasmijati suđenju kakvo ni Petar Kočić nije mogao zamisliti. U Srbiji je, izgleda, umro. Sramoti svijet srbijanskom vođstvu važniji od Srba "Bosanaca", "Crnogoraca", "Hrvata" ili "Šiptara". Više nije važno šta će o srpskoj vladi misliti Srbi, važno je šta o njoj misle Nijemci i Englezi. Kao što Erdoganu nije bilo važno šta o njemu misle Turci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.