Krpljenje rupa
Poremećaji na svjetskom tržištu i sukob u Ukrajini izazvali su lavinu problema na svjetskom, ali i na našem tržištu. Po sistemu spojenih posuda, rast cijena i nestašica pojedine robe prelijevaju se i na domaće tržište, koje je zavisno od uvoza.
Udarce krize na svojoj koži najjače osjete građani koji jedva sastavljaju kraj s krajem jer cijene osnovnih životnih namirnica rastu iz dana u dan. Na pojedinim benzinskim pumpama i juče su osvanule nove, više cijene goriva. Naftaše u stopu prate i pekari pa su i oni podigli cijene svojih proizvoda, a o cijenama suncokretovog ulja suvišno je i govoriti jer litar je već dostigao šest maraka. I tako u nedogled. Poskupljenjima se kraj ne nazire. Svakim odlaskom u market građani se uvjere da je novac izgubio vrijednost i da je inflacija pojela sve i marku.
Nažalost, ova situacija nije ništa novo za građane u BiH. Nije prvi put da su u krizi jer rijetke su godine na ovom prostoru kada se živjelo u blagostanju. Na nestašicu i poskupljenje svi su već navikli, samo da je mir i da je zdravlja, ostalo će već nekako pregurati.
Oduvijek su se problemi lomili preko leđa građana koji svojim platama i penzijama ne mogu da obezbijede ni ono osnovno. Tako je i danas.
Da nije pomoći od članova porodice iz inostranstva i rođaka mnogi ne bi mogli da prežive od prvog do prvog.
Imajući u vidu činjenicu da doznake iz inostranstva konstantno rastu, očigledno je da mnogi tim novcem krpe rupe u kućnom budžetu, koji je poput švajcarskog sira.
U prošloj godini po tom osnovu oboren je dugogodišnji rekord, jer su rođaci u zemlju poslali tri milijarde maraka što je za oko pola milijarde više u odnosu na godinu ranije.
Međutim, to nije nešto čime bi trebalo da se hvalimo. Žalosno je što ni porodice sa dvije plate u ovoj zemlji ne mogu da sastave kraj s krajem, a kamoli oni sa najnižim penzijama i minimalcem.
Rast cijena treba pod hitno obuzdati jer nema tog povećanja plata i penzija koje može da isprati svakodnevno divljanje cijena.
Ovakva situacija obojena problemima i neizvjesnošću sigurno je najbolji trenutak da se više okrenemo domaćoj proizvodnji, jer ko god ima neko parče zemlje sigurno da neće biti gladan, moći će da prehrani porodicu i koliko-toliko ublaži udarce krize koja svakim danom sve više uzima maha. Oni koji imaju parče zemlje da na njemu proizvedu krompir, papriku ili neko drugo povrće sigurno će se manje “konsultovali” sa novčanikom prije odlaska u kupovinu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
