Kriminal

Tek kada se desi neko krivično djelo ili kada svjetske bezbjednosne službe objelodane podatke o kriminalnu koji je tijesno povezan sa BiH, prokomentarišu o tome ponešto i domaće institucije.

Tako se desilo i u “slučaju Keljmendi”, čije ime posljednjih dana odzvanja na svim meridijanima. On je od strane američkog predsjednika Baraka Obame označen kao jedan od najorganizovanijih kriminalaca - balkanski narko-bos, a o kojem se u BiH priča kao o imaginarnom liku za koga su svi čuli, ali ga nisu vidjeli.

A vidjeli su ga, garant, mnogi, odnosno svi koji su ikada prošli pored njegovog “Kaza Grande” u Ilidži.

Koliko je pravosuđe u BiH jako protiv “viših” interesa suvišno je i govoriti, a koliko je kriminal na listi prioriteta za bezbjednosne strukture u BiH pokazuje i to što je o njemu odlazeći ministar bezbjednosti Sadik Ahmetović progovorio tek nakon što je izbačen sa funkcije.

Nevješto je pokušao da sa sebe skine ljagu i sramotu, da je Barak Obama našao da upozorava na Keljmendija, koji Ahmetoviću sjedi pod nosom.

Kako uopšte radi Tužilaštvo BiH, za koje resorni ministar tvrdi da vodi istragu protiv Keljmendija, dovoljno je pogledati samo rad jednog, od tri, njegova odjeljenja.

Gledajući samo na one slučajeve gdje su počinioci krivičnih djela poznati, vidljivi su katastrofalni podaci, od 1.130 kriminalaca prošle godine ih je samo 16 završilo iza rešetaka. Tragikomično je da nijedan od ovih 16 kriminalaca nije dobio zatvorsku kaznu dužu od jedne godine.

Nije potrebno ni postaviti pitanje šta je sa onim krivičnim djelima gdje se nisu znali počinioci.

Koliko je kriminal pustio korijenje u BiH, ne zanima Tužilaštvo koje izgleda vodi brigu samo o tome kako da potroši više od osam miliona maraka, koliko u prosjeku ima svake godine na raspolaganju.

Sa dosijeom Keljmendi ili bez njega, kristalno je jasno da su oni koji nas štite od kriminala glave pozabijali u pijesak, dok pored njih vršljaju bosovi raznih kalibara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.