Krave i ratovi
Licemjerje i nepravda postali su osnovne vrijednosti međunarodne politike, ali i novi obrazac ponašanja, što nas je globalno gledano dovelo u stanje opšteg haosa iz kojeg ćemo se teško, mentalno i fizički, izvući. Zavladalo je opšte bezumlje, jer kako drugačije objasniti da se jedni “raduju” ubistvima Izraelaca, a drugi Palestinaca.
Ljudi, civili, obični ljudi ginu. I to je jedino bitno. Ali zaslijepljeni svojim ulogama koje igraju, bezdušnih i beskrupuloznih inkvizitora, oni guraju svijet ka provaliji, kako u bezbjednosnom, tako i egzistencijalnom smislu. Ovo je samo jedan od činova u jednoj surovoj i globalnoj pozorišnoj predstavi, koja je krenula javno da se prikazuje još od izlaska Velike Britanije iz EU.
Već tada se moglo naslutiti da se u svijetu nešto sprema. Uostalom, sve je već snimljeno u nekom od holivudskih filmova. Prvo je došla pandemija. Onda i rat u Ukrajini, nakon kojeg je sve stavljeno na sto, sve što je nekada planirano da se uradi, a do tada nije bilo prilike, bar ne “javno”. Buknulo je i u Africi, a pitanje je vremena kada će i u regionu Indo-Pacifika.
Demokratija je u ovoj igri “monopola” zamijenjena totalitarizmom, a ljudska prava svedena na ona iz srednjeg vijeka. Uvedene su čak i “komisije” koje odlučuju šta je istina, a šta ne, a društvene mreže postale su ogledalo današnjeg surovog svijeta. Ljudi su postali opčinjeni upijaći sadržaje. Počeli su se ponašati kao zombiji, ne ispuštajući telefone iz ruku, dok im hardveri u mozgu svakim danom postaju sve pregrijaniji. I ubijanje je postalo legitimno, ako opravdava cilj, pa i etničko čišćenje, nad kojim svijet danas žmuri. Što reče svojevremeno jedan od lidera NATO-a, radi se o prihvatljivom kolateralu. Da li se još iko sjeća Nagorno-Karabaha i na stotine hiljada protjeranih jermenskih civila? Ili ubijenih Kurda?
Da li iko govori o klimatskim promjenama, zbog svih ratova koji se trenutno vode. Umjesto toga, razne Ursule i Boreli govore kako su za sve krive krave, koje ispuštaju gasove, a niko ne spominje na tone sprženog kerozina i baruta. Da li iko govori o gladnima, dok se ispaljuje na desetine hiljada raketa, a trgovina oružjem je najunosniji biznis.
Svijet polako klizi ka onome što je najbolje i najslikovitije u jednoj od svojoj knjiga opisao Orvel - “Životinjska farma”. Porodične vrijednosti su degradirane, a empatija je postala gotovo nepoznata riječ. Umjesto toga postali smo navijači. Kao da sjedimo u jednoj od rimskih arena u kojoj se bore dva gladijatora. Na kraju borbe okupljene mase dižu ili spuštaju prst. Oni koji ovo ne vide, u velikom su problemu, jer to znači da su postali dio jedne mase kojom se upravlja. Vidi se to i kod nas. Zar je normalno ne govoriti s komšijama i umjesto toga očekivati “intervenciju” sa strane? Sve nekako podsjeća na period pred početak Prvog svjetskog rata, daleko bilo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
