Koridorom života

Dio krivice za to leži na adresama pojedinih političara i pravosuđa, a dio je jednostavno ono nešto što će zauvijek peći oči, dušu i srca onih koji su tih devedesetih godina ostali bez svojih najmilijih.

Taj bol vrijeme ne briše, kao ni herojske podvige onih koji su, kada je bilo najteže, dali najviše. Kada su, između ostalog, nečijom suludom voljom čak i tek rođene bebe ostavljene bez kiseonika jer se, eto, tako nekome htjelo. To je bio jedan od okidača za probijanje koridora kroz posavski pojas, koji je kasnije s pravom nazvan koridor života.

"Hoću koridor do Vidovdana, makar bio kozja staza", tom, sada već slavnom rečenicom, počela je borba za slobodu i život i onih koji su tek rođeni, te onih koji su se našli u obruču neprijatelja koji je gazio sve pred sobom, a kojeg su herojstvo, moral i prejaki razlozi, na kraju, zaustavili.

Bila je to bitka za koridor. Bila je to bitka u kojoj su oslobođeni Derventa, Brod, Odžak, Modriča... Bila je to bitka koja je ušla u legendu i koja ne smije pasti u zaborav.

Vrijeme, u ovom slučaju, mora biti pobijeđeno u miru jer će, u suprotnom, sve herojsko pasti u vodu. Kao da ga nikada nije ni bilo. Mnogi ključni ljudi, koji su vodili operaciju "Koridor 92", više nisu među nema, ali pominju se gotovo svake godine kada se na Dugoj njivi kod Modriče okupe oni koji čuvaju sjećanje na herojstvo.

To je samo jedan od načina da se sačuva uspomena na tu bitku, koja se redovno naziva najbriljantnijom u proteklom ratu. Bez obzira na to koliko godina još prošlo, u svakoj od njih mora biti mjesta za pomen stradalima koji su tada stavili sve na kocku i pobijedili na kraju.

Koridor života, koliko god to možda bio kliše, ne smije pasti u zaborav jer je ta bitka, opet koliko god se čulo do sada milion puta, u neku ruku i sačuvala Republiku Srpsku.

Mnogi se nisu vratili koridorom slobode. Mnogi su ostali na ratištima, a mnogi pogubljeni u rodnim gradovima. U objektima u koje su, nekada rado gledali, divili im se, iz ko zna kojih razloga.

Sve to, i dosta više od toga, nadamo se, svi će imati priliku da vide kada svjetlost dana ugleda dokumentarno-igrani film o proboju koridora. Dio filmske ekipe su i oni koji su imali sreću pa preživjeli u bici za život i koji su spremni da ponovo "prežive" te dane da bi novim generacijama iz prve ruke prenijeli šta je koridor života bio tada, a šta je sada.

Republika Srpska duguje mnogo onima kojima su izvojevali važnu i čistu pobjedu. Može i mora im se odužiti sjećanjem, a ne bi bilo loše, kao što imamo autoput "9. januar", da i neki budući put koji ide stazama koridora upravo ponese taj naziv.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.